(tekst koji slijedi objavljen je 5.
juna 2023. godina na portalu fokus.ba. Fotografije u prilogu su objavljene u listu Guardian, dana 3. juna 2023. godine)
Posljednjih nekoliko godina neofašisti
postupno vandaliziraju mjesto iscrtavajući kukaste križeve i
simbole ustaša – hrvatske nacističke marionetske države tokom
Drugog svjetskog rata
Mostar bi trebao biti na listi bh.
gradova koje treba posjetiti za svakog turistu. Njegov Stari grad
karakteriziraju predotomanske, istočnootomanske, mediteranske i
zapadnoevropske arhitektonske karakteristike i obnovljeni Stari most
koji datira iz 1459. godine i koji je pod zaštitom UNESCO-a. Svakog
proljeća i ljeta Stari grad posjećuju desetine hiljada izletnika i
drugih posjetitelja, a ipak samo 10 minuta udaljena, na zapadnoj
strani grada, nalazi se još jedna jednako važna historijska
znamenitost koja je napuštena i djelimično uništena i na koju malo
turista odlazi, piše
britanski Guardian.
Izgrađeno između 1959. i
1965. godine, Partizansko spomen groblje je park posvećen onima koji
su poginuli kao jugoslovenski partizani protiv Nezavisne Države
Hrvatske – marionetske države nacističke Njemačke i fašističke
Italije. Sagradio ga je i projektirao poznati arhitekta Bogdan
Bogdanović, a uvršten je kao nacionalni spomenik i nekada je bio
označen kao jedan od dragulja Mostara.
Bunar na vrhu memorijalnog
parka nekada je bio dio projekta iz kojeg je tekla voda, oponašajući
rijeku Neretvu koja teče kroz Mostar i simbolizirajući suze mladih
partizanskih boraca.
Bogdanović je dobio čast za
izradu desetina spomenika i spomen-obilježja širom Jugoslavije
nakon Drugog svjetskog rata. Njegovi spomenici bi se uklopili u
pejzaž, ponekad preuzimajući i postajući sam pejzaž. Njegova
lična poruka u radu bila je da “život pobjeđuje smrt”; njegove
strukture su zamišljene kao javni parkovi, mjesta svakodnevnog
života koji spajaju žive i mrtve.
Bogdanović je nekropolu projektovao
kao grad sa svojim zaštitnim zidovima i stazama, jedinstvenim
arhitektonskim detaljima i prozorima koji gledaju na grad Mostar.
Bogdanović je kombinovao svoja
formativna iskustva nadrealizma sa istorijom arhitekture i
antropologijom da bi stvorio apstraktne spomenike aluzivnih organskih
oblika sa referencama na kosmos i budućnost. Svaki njegov spomenik
izgrađen je sa namjerom da označi zajednički početak svih
etničkih grupa koje su činile Jugoslaviju. Partizansko memorijalno
groblje bilo je njegov najpoznatiji i najistaknutiji dizajn, krajolik
brda koji je eksplicitno zamišljen kao “grad mrtvih” okrenut
prema “gradu živih”. Vječni podsjetnik Mostaru na podnesene
žrtve.
Za vrijeme Drugog svjetskog
rata Mostar je bio poznat kao „Crveni grad“ zbog svog posebno
snažnog otpora koji su pružali borci srpske, hrvatske, muslimanske,
jevrejske i drugih nacionalnosti. Većina partizana koji su poginuli
u akciji bili su vrlo mladi, a njihova imena uklesana su u kamenju
dizajniranom da podsjeća na posječeno drveće koje simbolizira palu
mladost.
Edita Vučić, profesorica
kulturnog naslijeđa, svoje učenike redovno vodi na Partizansko
groblje. Mnogi od njih ga nikada ranije nisu posjetili.
„Nasljeđe možda nije važno za
mlade, ali ipak mislim da je jako važno dovesti ih ovdje. Jer bez
prošlosti nemate budućnost, a ako ne prihvatite svoju prošlost, ne
možete izgraditi svoju budućnost“, kaže ona.
U martu 1992. godine na groblje
je ispaljena granata, a zvuk koji je odjeknuo gradom bio je poput
upozorenja nadolazećeg rata, rata koji će još jednom opustošiti i
podijeliti grad Mostar. Trideset godina nakon završetka borbi, grad
je i dalje podijeljen. I kao i sam grad, mišljenja o ovoj nekropoli
su podijeljena čime je postala bojnim poljem ogorčenih ideologija.
Sead Đulić, pozorišni
reditelj i čelnik Nacionalnog udruženja antifašista, uvijek je
prvi u redu da brani ovo mjesto. On tvrdi da je nekropola više od
groblja: „Ovo je naš Kip slobode, naša Trijumfalna kapija, naš
Taj Mahal. To je slavlje života i Mostara. Izgrađen je kao grad
mrtvih u kojem se ogleda grad živih za grad koji je toliko izgubio.”
Danas ga vrlo mali broj
stanovnika Mostara posjećuje, žaleći se da je mjesto preplavljeno
mladima koji piju alkohol i konzumiraju droge i da je to opća rak
rana društva. Neki stanovnici i političari bi više voljeli da
spomen park nestane, tvrdeći da je to komunistička relikvija iz
prošlosti, a ne dio “njihove istorije”. Kada Đulić i drugi
antifašisti posjete mjesto kako bi položili cvijeće, potrebna im
je policijska zaštita, jer je tokom ranije održavanih komemoracija
bilo sukoba sa desničarskim grupama. “Može biti opasno čak i
govoriti o nekropoli sada, a kamoli posjetiti je”, objašnjava on.
Posljednjih nekoliko godina
neofašisti postupno vandaliziraju mjesto iscrtavajući kukaste
križeve i simbole ustaša – hrvatske nacističke marionetske
države tokom Drugog svjetskog rata. Hrvatska katolička crkva
također je stala na njihovu stranu, tvrdeći da im je zemljište na
kojem se nalazi partizansko groblje oduzeto kasnih 1960-ih i poričući
da na tom mjestu ima ljudskih ostataka.
Posljednji veliki napad na groblje
bio je u junu 2022. godine, kada je razbijeno na stotine kamenih
cvjetova na kojima su imena antifašističkih boraca, njihova mjesta
rođenja, mjesta i godine u kojima su pogubljeni. Na ulaznim
stubovima sprejom je iscrtan kukasti križ. Gradonačelnik Mostara
Mario Kordić opovrgava tvrdnju da su napade organizirale lokalne
fašističke grupe i umjesto toga za vandalizam okrivljuje pojedince.
Lokalna policija je saopštila da nema svjedoka, tako da nisu bili u
mogućnosti da istraže napad iz juna 2022. godine. Neki u gradu
tvrde da je neaktivnost policije dio problema i dokaz da su u igri
šire političke snage.
Mala grupa stanovnika,
arhitekata i aktivista u Mostaru sada se bori za zaštitu nekropole i
njene historije za buduće generacije. U martu 2023., lokalna
arhitektica Senada Demirović i njena organizacija Urban House IDEAA
uspješno su pokrenuli inicijativu za uvrštavanje Partizanskog
memorijalnog groblja među sedam najugroženijih spomenika i
lokaliteta baštine Europa Nostre u Evropi kao pokušaj da u
posljednjem trenutku privuče međunarodnu pažnju i ostvari moguće
spasavanje. Međutim, suočeni s nedostatkom političke volje i
finansijskih sredstava, teškim uslovima života širom Bosne i
Hercegovine nakon rata 1990-ih i zastrašivanja u podijeljenom gradu,
branioci groblja suočeni su sa teškom borbom.
Marina Mimoza, lokalna
umjetnica, želi stranicu odvojiti od politike. Ona posmatra
memorijalno groblje jednostavno kao jedno od najvećih djela land
arta u zemlji. Kao dio svoje instalacije, noću osvjetljava mjesto
svijećama. Ona kaže: „Ovo mjesto uvijek posmatram izvan
političkog konteksta. Željela sam učiniti nešto jednostavno i
spontano sa svjetlom – podsjetiti Mostarce na ljepotu ovog mjesta.”
(focus.ba)
link za tekst na portalu fokus.ba:
Guardian
pisao o Partizanskom groblju u Mostaru: "Neki političari bi
voljeli da nestane" (fokus.ba)
link za tekst u listu Guardian:
Protecting
Bosnia and Herzegovina’s anti-fascist legacy: Mostar’s Partisan
Memorial Cemetery | Bosnia and Herzegovina | The Guardian