Redakciji nezavisnog internet portal Novasloboda.ba javio se Andrew Lawler, autor magistarskog rada na temu Partizansko spomen groblje u Mostaru sa tekstom napisanim na našem jeziku. Pismo prenosimo u cjelosti.
Magistarski rad Andrew Lawler-a (Ujedinjeno Kraljevstvo), rađen na Međunarodnom centru za konzervaciju „Raymond Lemaire” (RLICC), KU Leuven, Belgija.
Ova teza, rađena u akademskoj 2012/13. godini, pristupa pitanju (problematici) očuvanja/konzervacije Partizanskog spomen-groblja iz perspektive zakonodavstva i društva. Rađena je na principu poređenja s drugim partizanskim grobljima iz Bogdanovićevog opusa, koji se danas nalaze širom konstitutivnih zemalja bivše Jugoslavije.
U svrhu izrade teze, formiran je inventar Bogdanovićevih djela, koji dokumentuje lokaciju, vrijeme gradnje, opis izgleda svakog lokaliteta i ključne karakteristike, status pravne zaštite, trenutno stanje (uključujući i podatke o kasnijim intervencijama i restauratorskim aktivnostima), te aktivnosti posjetilaca na ovom lokalitetu (komemorativne i u slobodno vrijeme), kao i promocija lokaliteta od strane lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlasti.
Prikupljeni podaci pokazali su raznoliko tretiranje Bogdanovićevih spomenika u današnjem društvu, od onih koji su uništeni (Klis, Hrvatska), do onih koji predstavljaju spomenike od međunarodnog značaja i danas su uveliko promovisani (Jasenovac, takođe, u Hrvatskoj). Isti su iskorišteni za kreiranje sistema rangiranja za procjenu trenutnog stanja ovog spomenika, kombinujući ponderirane bodove u svrhu pravne zaštite, prezentacije javnosti (o cjelovitosti lokaliteta, cjelokupnom stanju i nivou održavanja), i vrijednost, kako za lokalnu, tako i za širu zajednicu.
Partizansko spomen-groblje imalo je slabe rezultate u ovoj analizi, zauzmajući 18. mjesto od razmatranih 22 spomenika. Istorija ovog spomenika i njegove okoline (na makro, mezo- i mikro skali) prikazana je detaljno, a dijeli se na nekoliko ključnih faza: dizajn spomenika i izrada, svečano otvorenje, upoteba Partizanskog spomen-groblja od 1965. do 1992.; istorija spomenika tokom rata 1992-95; poslijeratna situacija i buduće prognoze. Takođe je izvršena kompletna tehnička analiza ključnih problema u pogledu spomenika i njegovog očuvanja, koja identifikuje osam velikih problema, kao i nivo ozbiljnosti za svaki ponaosob, a u okviru sedam različitih prostornih celina. Nakon pomenutog, učinjen je i pokušaj da se odrede spomeničke vrijednosti ovog kompleksa u okviru društva i kroz zakone. Društvene vrijednosti su utvrđene putem internet upitnika, na što se dobilo 100 odgovora. Ovi odgovori su analizirani s ciljem utvrđivanja ponavljajućih tema i testiranja. Otkriveno je da su gotovo svi stanovnici Mostara obišli Partizansko spomen-groblje, iako su učestalost takvih posjeta, kao i povodi za posjetu veoma raznoliki. Iako većina ispitanika vidi postojanje ovog spomenika u pozitivnom svjetlu, najčešće ponavljana tema u odgovorima na ovo pitanje bila je u smislu ‘antisocijalnog ponašanja’ i ‘nemara’. Uprkos trenutnom stanju ovog spomenika, građani Mostara ga još uvijek vide kao simbol grada. Partizansko spomen-groblje se, takođe, sagledava i kao doprinos gradu, u pozitivnom i negativnom smislu; pozitivnom, kao kulturno dobro kojim se potvrđuje gradska baština i istorija, i negativnom preko svog nemara i antisocijalnim konotacijama koje umanjuju ugled grada. Rezultati gore pomenutog rada sažeti su u sintezi odnosa Partizanskog spomen-groblja i Grada Mostara (s posebnom pažnjom na potencijalne koristi za primarnu granu industrije grada – turizam) i kontekstu memorijalizacije u Bosni i Hercegovini i drugim državama bivše Jugoslavije. Tadašnju tezu zaključuje dodatno poglavlje, koje nadalje utvrđuje ključne oblasti za očuvanje i intervencije, kako bi se povećala održivost Partizanskog spomen-groblja kao spomenika, zelenog javnog prostora i ključnog arhitektonskog nasljeđa Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Rad na ovoj tezi je, putem bespovratnih sredstava, omogućio Fond za stipendiranje „Thomas & Elizabeth Williams”, kome autor ostaje vječno zahvalan, a tezu je uspješno odbranio u Belgiji 5. septembra 2013. godine.
Ukoliko imate bilo kakvih pitanja, možete kontaktirati autora putem e-maila: andrewlawler06@googlemail.com
Slike:
1. Partizansko spomen-groblje nakon renoviranja 2005. godine (gore) i u junu 2012. (dole).
Fotografija: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Bosna i Hercegovina (2005.) i Hywel Rhys Jones (2012.)
2. Spomenik nakon otvaranja 1965. godine.
Fotografija: Olga Milićević-Nikolić (1966.)
3. Nadgrobna ploča porušena vandalskim činom na Partizanskom spomen-groblju, januar 2013. (jedan od primjera).
Fotografija: Andrew Lawler (2013.)
Andrew Lawler
Magistarski rad Andrew Lawler-a (Ujedinjeno Kraljevstvo), rađen na Međunarodnom centru za konzervaciju „Raymond Lemaire” (RLICC), KU Leuven, Belgija.
Ova teza, rađena u akademskoj 2012/13. godini, pristupa pitanju (problematici) očuvanja/konzervacije Partizanskog spomen-groblja iz perspektive zakonodavstva i društva. Rađena je na principu poređenja s drugim partizanskim grobljima iz Bogdanovićevog opusa, koji se danas nalaze širom konstitutivnih zemalja bivše Jugoslavije.
U svrhu izrade teze, formiran je inventar Bogdanovićevih djela, koji dokumentuje lokaciju, vrijeme gradnje, opis izgleda svakog lokaliteta i ključne karakteristike, status pravne zaštite, trenutno stanje (uključujući i podatke o kasnijim intervencijama i restauratorskim aktivnostima), te aktivnosti posjetilaca na ovom lokalitetu (komemorativne i u slobodno vrijeme), kao i promocija lokaliteta od strane lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlasti.
Prikupljeni podaci pokazali su raznoliko tretiranje Bogdanovićevih spomenika u današnjem društvu, od onih koji su uništeni (Klis, Hrvatska), do onih koji predstavljaju spomenike od međunarodnog značaja i danas su uveliko promovisani (Jasenovac, takođe, u Hrvatskoj). Isti su iskorišteni za kreiranje sistema rangiranja za procjenu trenutnog stanja ovog spomenika, kombinujući ponderirane bodove u svrhu pravne zaštite, prezentacije javnosti (o cjelovitosti lokaliteta, cjelokupnom stanju i nivou održavanja), i vrijednost, kako za lokalnu, tako i za širu zajednicu.
Partizansko spomen-groblje imalo je slabe rezultate u ovoj analizi, zauzmajući 18. mjesto od razmatranih 22 spomenika. Istorija ovog spomenika i njegove okoline (na makro, mezo- i mikro skali) prikazana je detaljno, a dijeli se na nekoliko ključnih faza: dizajn spomenika i izrada, svečano otvorenje, upoteba Partizanskog spomen-groblja od 1965. do 1992.; istorija spomenika tokom rata 1992-95; poslijeratna situacija i buduće prognoze. Takođe je izvršena kompletna tehnička analiza ključnih problema u pogledu spomenika i njegovog očuvanja, koja identifikuje osam velikih problema, kao i nivo ozbiljnosti za svaki ponaosob, a u okviru sedam različitih prostornih celina. Nakon pomenutog, učinjen je i pokušaj da se odrede spomeničke vrijednosti ovog kompleksa u okviru društva i kroz zakone. Društvene vrijednosti su utvrđene putem internet upitnika, na što se dobilo 100 odgovora. Ovi odgovori su analizirani s ciljem utvrđivanja ponavljajućih tema i testiranja. Otkriveno je da su gotovo svi stanovnici Mostara obišli Partizansko spomen-groblje, iako su učestalost takvih posjeta, kao i povodi za posjetu veoma raznoliki. Iako većina ispitanika vidi postojanje ovog spomenika u pozitivnom svjetlu, najčešće ponavljana tema u odgovorima na ovo pitanje bila je u smislu ‘antisocijalnog ponašanja’ i ‘nemara’. Uprkos trenutnom stanju ovog spomenika, građani Mostara ga još uvijek vide kao simbol grada. Partizansko spomen-groblje se, takođe, sagledava i kao doprinos gradu, u pozitivnom i negativnom smislu; pozitivnom, kao kulturno dobro kojim se potvrđuje gradska baština i istorija, i negativnom preko svog nemara i antisocijalnim konotacijama koje umanjuju ugled grada. Rezultati gore pomenutog rada sažeti su u sintezi odnosa Partizanskog spomen-groblja i Grada Mostara (s posebnom pažnjom na potencijalne koristi za primarnu granu industrije grada – turizam) i kontekstu memorijalizacije u Bosni i Hercegovini i drugim državama bivše Jugoslavije. Tadašnju tezu zaključuje dodatno poglavlje, koje nadalje utvrđuje ključne oblasti za očuvanje i intervencije, kako bi se povećala održivost Partizanskog spomen-groblja kao spomenika, zelenog javnog prostora i ključnog arhitektonskog nasljeđa Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Rad na ovoj tezi je, putem bespovratnih sredstava, omogućio Fond za stipendiranje „Thomas & Elizabeth Williams”, kome autor ostaje vječno zahvalan, a tezu je uspješno odbranio u Belgiji 5. septembra 2013. godine.
Ukoliko imate bilo kakvih pitanja, možete kontaktirati autora putem e-maila: andrewlawler06@googlemail.com
Slike:
1. Partizansko spomen-groblje nakon renoviranja 2005. godine (gore) i u junu 2012. (dole).
Fotografija: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Bosna i Hercegovina (2005.) i Hywel Rhys Jones (2012.)
2. Spomenik nakon otvaranja 1965. godine.
Fotografija: Olga Milićević-Nikolić (1966.)
3. Nadgrobna ploča porušena vandalskim činom na Partizanskom spomen-groblju, januar 2013. (jedan od primjera).
Fotografija: Andrew Lawler (2013.)
Andrew Lawler
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen