Uz 130 godina mostarske Gimnazije – Generacija koja je dala sebe

 

23/10/2023

Gimnazija u Mostaru: generacija koja je dala sebe

Prije nas – hiljada nekadašnjih đaka Stare gimnazije, đaka dvije škole pod jednim krovom… – bila je generacija koju je zapalo odrastanje u doba fašizma. Mnogi od njih su se priključili pokretu otpora, i preko 50 đaka i prosvjetnih radnika Gimnazije su izgubili živote u toj borbi.

U martu 1940. budući narodni heroj Jusuf Čevro, sekretar MK KPJ u Mostaru, formirao je Mjesni komitet SKOJ-a u kome su bili: Mustafa Husković, Slavko Balać, Mahmut Đikić, Aziz Kuluder, Brana Kovačević i Bisera Puzić. Godine 1940. primljeni su novi skojevci, koji su dobrim dijelom došli iz Gimnazije, a aktivi SKOJ-a stvarani su u razredima. Pored đaka, i niz profesora se aktivirao u pokretu otpora.

ĐACI

Spisak učenika i učenica od trećeg do osmog razreda Gimnazije u Mostaru u školskoj 1940/41. godini (članovi SKOJ-a su označeni sa *) (Izvor: knjiga “75 godina Gimnazije u Mostaru”):

VIII razred – maturanti:

VIII a Ibrahim Alikalfić * Mate Bogović Gojko Bjelica Branko Bošnjak * Dragi Ćišić * Tomislav Ćosić Vasilije Čokorilo * Bransilav Dragić Nikola Došen Muhamed Hadžiomerović * Nijaz Halilhodžić Enver Hodžić Đorđe Jelačić Ibrahim Kajtaz Muhamed Karabeg Franjo Krainić Ibrahim Kotlo Simeon Kuharski Antonije Marinković Žarko Marković Pero Martinović Halil Mehmedbašić Ilijas Omeragić Rifat Pavlović * Zvonimir Pović Vasilije Savić Ljubomir Semiz * Ismet Smailović Muhamed Ševkić * Miljeko Škarda Josip Ulčakar Slavko Vasilj

VIII b Vasilije Balorda Nedjeljko Bukvić Fadil Buturović Mubera Ćemalović Dušan Čokić Zdravka Glavadanović Ante Hanušek Haldun Hrvić Miroslav Ivezić Katarine Lose Marija Lupinec Vojin Majstorović Ljubica Mandić Ivica Marketa Mirjana Milićević Risto Milićević Ibrahim Novo Nadežda Peško Velimir Pudar Milica Radojičić Asija Riđanović Zlata Salahović Ksenija Samardžić Nada Semiz Đorđo Spahić Milenko Stijaković Dragutin Šain Nenad Šain Sadeta Šemić Milena Šotrić Hatidža Udovičić Branko Aljinović Miroslava Bognar

GALERIJA:

Dragi Ćišić

Ekskurzije. Izvor: “75 godina Gimnazije u Mostaru”.

VII razred:

Broj u zagradi označava učenika na slici dole.

VII A Josip Andrun Jovo Antelj Vladimir Aškrabić Ivan Azinović Ismet Baljić Salih Behmen Zvonimir Bekavac Antun Bokšić * Blagaš – Antun Bosnić Hamdija Brkić * Danilo Crnogorac Kemal Ćemalović Ismet Dilberović * Zvonimir Doko Ibrahim Frko Zvonimir Getaldić Osman Grebo * Husnija Hrustanović Omer Jahić Branko Karan * Dragoljub Knežić * Muhamed Krpo * Đorđe Lukin Dragutin Marić Sulejman Mehmedbašić * Nikola Nardeli Srđan Njunjić Aleksandar Pavkov Milenko Todorović * Milivoj Novak Dominik Kordić Ljubomir Kordić Salih Ćatović Ivan Kordić Ante Boras

VII B Ravijojla Andabak Pavao Bakotić Fadila Bilal * (18) Stančica Čolić (26) Miladin Čabak * (10) Muhamed Drače (1) Kasim Džaferović (23) Drago Ivićević (11) Hatidža Karabeg (21) Natalija Kolokoljcov (14) Zehra Kosović (29) Andrija Krešić * (2) Većoslav Lemberger Marija Ljubić (25) Fatima Milavić (22) Sonja Miličević (24) Maksim Njegovan (8) Ilduza Nožić (16) Sadeta Nožić (15) Ognančević Branka (30) Dragica Pandža (17) Zlatica Pavleković (12) Tatjana Peško * Borivoje Radan * Danica Rebac (28) Marija Rendulić (19) Miralem Ribica (4) Veljko Spužević (3) Ana Šain (20) Salih Šestić * (5) Vladimir Šutić (7) Safvet Velagić (6) Nenad Vujadinović (9) Miljenko Žurovec (13) Stjepan Ertl

GALERIJA:

Đaci Gimnazije u Mostaru, VIb razred, školske 1939/40. godine. Pod brojem 27. je profesor Vjekoslav Šebelić. Izvor: CIDOM.

Ibro Frko

izvor: Arhiv porodice Šestić

S lijeva na desno – Slika lijevo: Miralem Ribica, Muhamed Drače, Kemal Ćemalović i Salko Šestić. U pozadini je Mithat Ribica – Mita (brat od Miralema). Slika u sredini: Muhamed Drače, Miralem Ribica i Salko Šestić na uzdaničinoj zabavi 20. 1. 1940. Slika desno: stoje: nepoznati, Zaim Memić, Salko Šestić, Mustafa Drače – Drina. Čuče: Nusret Seferović, Miralem Ribica, i izvesni Zuca. Fotografije: Arhiv porodice Šestić.

VI razred:

VI a Mustafa Balić * Zvonimir Ciliga Remzija Čevro * Adil Ćatić Momir Ćećez Hakija Derviškadić * Mehmed Džinović Vladimir Fleger Aleksandar Golo * Mustafa Grčić Dragan Grković Sefvet Hrustanović Fahir Ibrulj * Mladen Jovanović Drago Jurić Slobodan Kapić Husein Karabeg Ivan Krešić * Ilijas Krpo Mirko Lazić Slavko Lovrić Salem Macić Leo Marinović Ranko Mihić * Neven Milun Miroslav Onešćuk * Muhamed Pekušić Mihailo Popović Vahdet Rajković Todor Skiba Zdravko Smoljan Ivan Ulčakar Branislav Vujović * Vasilije Vukićević Ante Zuanić * Boško Čorak

VI b Vlaho Abramović Mladen Avdalović * Miljenko Barbarić Anto Brkan Ahmed Brkić * Viktor Buzuk Ibrahim Ćišić Mithad Ćišić * Muhamed Džabić Časlav Getaldić Danilo Golijanin Miloš Hrdlička Muriz Humo Ivan Jovanović Vinko Jovanović Ljubivoj Jugović Vlatko Jurica Besim Koluder Borislav Korać Nijaz Kotlo Davorin Krezić Miloslav Medan Zdravko Migotić Slobodan Novokmet * Zdravko Peško Slavko Prstojević * Salih Rajković Branko Salatić Dušan Šain Predrag Škrobić * Feodor Škubonja Boris Tambić Marijan Tolj Mihajlo Obuljen Anto Puljević

VI c Ivanka Ančić Dragica Andabak Zagorka Aničić Berina Bašagić Milena Ćapin Mevdeta Čelebić Muruveta Delalić Bransilava Dragić Bosiljka Gajić Emina Hadžiomerović Vasiljka Jeftić Taiba Kapetanović Mira Kešelj Milka Knežević Radojka Krčmar * Mara Mandarić Biljana Milić Ljeposava Mostarčić Mirjana Petrović Vjekoslava Pović Kevsera Riđanović Bisera Salahović * Ljiljana Buković Kornelija Kordić

GALERIJA:

Izvor: Buturović, Ferid (2016): Kuća mostarskog kadije, sjećanja skojevca – ilegalca i partizana, Sarajevo.

Muhamed Pekušić

Spomen-ploče i fotografije palih boraca, prema spisku đaka VI razreda 1939/40. godine. Zadnja slika: isječak iz školskog izvještaja o Radojki Krčmar iz 1941. godine, kada je Radojka išla u VII razred. (izvor: “75 godina Gimnazije u Mostaru”).

V razred:

V a Ismet Balić Ferid Buturović Omer Ćišić Muhamed Ćurić Jakob Doder Silvestar Dragoje Reuf Džabić Josip Frančić Nedjeljko Galić Esad Humo Stevan Jovanović Džemil Kapetanović Miljenko Kapetanović Idriz Koso Dimitrije Kovačević Muhamed Ljubović Silvesatar Mandić Rudolf Martinović Nebodar Merdžo Adam Mikačić Simeon Mikulić Aleksandar Mitrović Hilmija Mufitć Ranko Mužijević Zdravko Ostojić * Drago Palavestra * Mustafa Pavlović Karlo Potočnik Stanislav Pović Džabir Sadiković Ranko Savić Vasilije Savić Ljubomir Skočajić Hasan Spahić Đorđo Sudar Marko Šego Vaso Škoro Mladen Šunjić Anton Tomas Teofik Velagić Hamid Vuk * Zdravko Vulić Ivan Zelenika

V b Nevenko Basta Džemal Bićkalo Marko Braci Mihailo Čalija Ekrem Čelebić Petar Čerkez Aleksadar Čokić Vinko Drežnjak Radovan Dutina Ibrahim Đukić Alija Dženetić Mehmed Fehimović Jerko Fertilio Đorđo Galanos Esad Hadrović Petar Jarak Anto Jasprica Predrag Kapić Šemsudin Kapić Grgur Kordić Miodrag Kujundžić Slavko Lukić Milisav Mandić Borislav Mihajlović Slobodan Milićević Milorad Mišković Antun Moro Živojin Novaković Muhamed Oručević * Dževad Pašić Lazar Perutina Ivo Radnić Mustafa Rajković Jaroslav Rajnhard Ekrem Riđanović Mustafa Riđanović Ešref Sefić Branko Semiz Jovo Sudar Nedeljko Šiljeg Slavko Trifković Ivica Vrljić Šefkija Žuljević Jovo Andrić Alija Muratbegović Rajko Pravica Branislav Obuljen Stjepan Puljević

V c Abida Alajbegović Smiljka Čabak Nadžida Ćišić Jagoda Ćurić Angelina Grbešić Saveta Hrnjez Zehra Hrvić Ana Ivanišević Ljeposava Ivanišević Draginja Janjić Jelka Jelavić Zagorka Krčmar Anica Krtalić Hana Kulukčija * Vera Mandić Zagorka Mandić Ljiljanka Martinović Olga Nerber Dubravka Nikolić Vlasta Olujić Eneza Pala Dušanka Pištalo Bojka Radojčić Kornelija Rajić Nazifa Raljević Dragica Rebac Stojanka Salatić Nada Smoljan Ferida Spahić Milesa Šain Fatima Ševa Bosiljka Škoro Vera Tatović Kevsera Tikvina * Vera Žakula Hatidža Katica * Branka Stojanović

GALERIJA:

Izvor: Buturović, Ferid (2016): Kuća mostarskog kadije, sjećanja skojevca – ilegalca i partizana, Sarajevo.

Hamid Vuk

Spomen-ploče i fotografije palih đaka-boraca. Hana Kolukčija i Hamid Vuk su ubijeni u koncentracionim logorima. Niko Zelenika je mlađi brat palog borca Ante Zelenike. Drago Palavestra (na slici desno) obješen je zajedno sa Alijom Rizikalom pored trga Musala u Mostaru 15.7.1943. godine.

IV razred:

IV a Slobodan Alagić Berislav Arapović Zdravko Baić Stjepan Boras Miljenko Cigić Vlado Cvitanović Fehim Čohadžić Ivan Dalmatin Jovan Dutina Mehmed Grebović Milivoj Grković Salko Hadžiomerović Nikola Hulejuk Džemal Humo Drago Jovanović Stanko Karadeglija Milorad Knežević Behaudin Krajinić Muhamed Krpo Jašar Krvavac Hasan Lakišić Lazar Milićević Mijo Nikolić Aleksandar Olujić Mihajlo Peško Osman Pirija Stojan Pudar Asim Puzić Mahmud Puzić Mustafa Puzić Bogomir Rebac Ismet Redžić Muzefer Riđanović Ferdo Rošec Booljub Ružić Jusuf Serdarević Hidajeta Šarić Bruno Šiljeg Borislav Škarda Dragutin Tomas Dževad Vrgora Branko Vuković Danilo Vuković Juraj Žderić Milivoj Kućan Vedar Mujić

IV b Mladen Andrić Nikola Anđelopolj Nedžad Arpadžić Dragutin Barković Ivan Barbarić Nikola Ćatić Milivoj Čapeta Vlado Dujmović Salih Duranović Radoslav Džeba Predrag Elezović Žarko Govedarica Mustafa-Emir Hamzić Ekrem Ibrulj Hojlaš Sead Imamović Mirzo Kapetanović Ivan Kljajo Nusret Krpo Ivan Magzan Marijan Mandarić Ivan Marinčić Ilija Markotić Muhamed Mesihović Zdravko Mihić Dragutin Mrkić Nerfid Mujić Vladimir Nibler Branko Nikolić Jusuf Nikšić Zijah Nović Vejsil Omčević Pavle Peško Radivoje Pudar Ivan Raič Alija Rokić Svetozar Šain Ante Šimunović Miroslav Šulentić Branislav Šupljeglav Eduard Tavčar Dušan Tepurić Vjeko Torkar Predrag Uremović Krešimir Zeljko Avdo Zvonić Zlatko Kordić

IV c Divna Andabak Muhamed Avdić Zijah Bakamović Branko Barić Hamida Bišćević Adem Bostandžić Mila Bošnjak Hatidža Ćišić Jovanka Ekmečić Nusret Fazlibegović Branimir Frančić Midhat Hadžiosmanović Vladimir Ilić Branko Ivanišević Mihailo Jegdić Biljana Jeremić Božidar Jovanović Zdravko Jurišin Milidrag Karišik Nikica Kliškinić Ljerka Kordić Muhamed Kreso Božidar Lenj Olga Lovrić Tomislav Lovrić Branislava Marković Dragica Martinović Kažimir Martinović Franjo Matovina Nada Majsner Sadeta Mišić Salko Muštović Dejan Pavić Siniša Pudar Zijah Sefić Sonja Sefić Miroslava Smoljan Vladimir Smoljan Vera Spahić Aleksandar Šain Ksenija Šakota Slavojka Škoro Helena Tomić Stjepan Tomić Relja Stojanović

IV d Milojka Balorda Katica Banović Neda Banović Munevera Brkić Štefanija Bukovac Dubravka Bulut Muruveta Ćišić Dubravka Čolić Agata Derenda Munevera Dvizac Ziba Đikić Fatima Džabić Dobrila Elezović Dobrila Grabovac Zorka Greda Ljubica Gubić Olga Hajon Belkisa Halilhodžić Milena Hartman Mira Ivićević Hatidža Justić Mileva Karišik Krunoslava Karlović Nadija Kazazić Azra Kolaković Ljubica Kulušić Zorka Mandarić Mirjana Manojlović Ljiljana Martinović Ksenija Matković Antonija Melher Stana Milojević Ubavka Milušić Biljana Nikolić Bahrija Nožić Zdravka Perić Nadežda Popović Marija Savić Hamida Šabanac Saveta Šain Milena Šakota Tatjana Škubonja Slavojka Vulić Biljana Zec Čelislava Berković

Fotografije: gornji red: spomen-ploča Mileve Karišik koja je poginula od savezničkog bombardovanja januara 1944. Dole: Školski zapisnik iz 1942. godine. o isključenju iz srednje škole tri đaka jer su “pjevali komunistčke pjesme”.

III razred:

IIIa Dragoslav Barić Marko Barić Mustafa Behlilović Drago Blažević Josip Buzuk Ante Crnjac Enver Ćemalović Osman Ćimić Veljko Čavaljuga Svetko Dilber Nedjeljko Jovanović Ranko Kapić Dušan Karan Džahid Kljako Ivan Kordić Mirko Kunovac Nedžib Mačkić Mate Markotić Arkadije Mićković Marko Mihić Vicko Mikulić Nedžad Pašić Mato-Duško Pavlić Đorđe Peš Milan Pištalo Dušan Popović Tihomir Pujić Ljubomir Samardžić Jovo Semiz Mladen Soldo Jefto Stajić Milenko Šain Ranko Šakota Vasilije Šparavalo Ilija Tomić Đuro Vasković Aleksandar Vedenski Zijad Vrgora Slavko Vukašinović Miodrag Vulić Hivzija Zagorčić Zićrija Zupčević Vladimir Zurovac Zoran Mehmedbašić Mirza Nožić Vladimir Piskur Husein Hadžić

IIIb Muharem Arap Rade Bender Zlatan Bilal Ivan Butigan Ismet Čatrnja Nijaz Čohadžić Muhamed Ćemalović Kerim Ćišić Ante Ćurdo Ejub Dilberović Simo Doder Slavko Đevenica Mugdim Faladžić Jakov Gali Stjepan Galić Fehim Hadrović Mugdim Hadžović Daniš Hrvić Milan Jelačić Mirko Jerkić Ante Kalajdžić Milorad Kojović Vasilije Kovačević Mihajlo Krčmar Safet Krvavac Kemal Kudin Adolf Laznik Slavko Ledić Stjepan Ljevak Slobodan Mandić Aleksandar Matulić Ante Merdžo Kristofor Mićković Slavko Miletić Petar Moro Radmilo Pavasović Hajrudin Pavlović Asim Peco Ejub Peco Ante Prlić Safet Rajković Vaso Savić Danilo Škoro Anton Šunta Marijo Veršić Branko Vujović Dušan Vuković Nikola Zelenika Ivan Zovko Muhamed Žuljević Tomislav Puljević

IIIc Amgisa Bajrović Matija Bonić Olga Ćabak Amira Ćatić Ekrem Ćurić Nestera Ćurić Sidika Dizdar Zorka Gačić Vasilija Gašić Fahrija Guzin Munevera Hadžiosmanović Ilduza Ibrulj Hojlaš Zvonimir Jakiša Tomislav Jovanović Vinko Jozić Muhamed Kahvo Esad Kajtaz Jasmina Kalajdžić Mandica Kliškinić Franjo Kunštek Emir Ljutović Berislav Marić Dušan Mastilović Mandalena Milković Ahmet Orman Ivan Pandžo Razija Peco Milivoje Pantić Milena Perišić Salem Pintul Hivzo Polovina Ksenija Popić Samija Puzić Dragutin Radoš Jusuf Sadiković Ranka Skočajić Dragoslav Slijepčević Ibrahim Srkalović Borivoje Stajić Vlado Šimunović Mladen Škoro Šefkija Taslaman Ante Urdl Sojka Vasiljević Smail Velagić Velija Velagić Ćamila Voljevica Miljenko Zovko Ivan Šutalo

IIId Zehra Alikalfić Mia Balić Jelka Brkan Nedica Čalija Nada Čerkez Rajko Čokorilo Hidajeta Ćorda Vesna Ćosić Vahida Demirović Jelena Gačić Biljana Gordić Vesna Hadžiomerović Bosiljka Hamović Zorka Janjić Normela Jelavić Vera Jerčić Anotnija Jurovicki Azra Kalajdžić Paula Karačić Aurelija Klupka Marica Kojo Ljubica Knežević Zorka Knežević Jevrosima Kovačević Katica Krtalić Bosiljka Lasohan Ljubica Makar Zineta Milićević Ćamla Merdžanić Erminija Murvar Ksenija Neimarević Marina Nuić Dževahira Pirija Anđelija Primorac Marijana Prusina Nadežda Pudar Mila Putica Sana Salahović Sabina Sefić Borika Sarajić Mirjana Šantić Emina Šarić Ankica Škobić Majda Vidić Vilma Zadro Dragica Zimonjić Ljiljana Žurovec

GALERIJA:

Vješanje talaca 19.11.1943. u Mostaru zbog prekinutog njemačkog kabla. Sa 16 godina, Ekrem Ćurić je najmlađi od pet obješenih.

Gornji red: spomen ploče Vasilija Šparavala i Zijada Vrgore. Slika Ksenije Neimarević, skojevke i mlađe sestre Pavla i Živote Neimarovića, slikana 1947. godine, kao studentikinja. Donji red: Ekrem Ćurić, polubrat Envera Ćemalovića, obješen je kao talac novembra 1943. godine. Prema zapisima, Ekremova majka je bila u zatvoru i gledala je kako odvode Ekrema. Pored Doma zdravlja u Liska ulici u Mostaru žrtvama je podignut spomenik.

Pali profesori i drugi prosvjetni radnici Gimnazije:

Tri profesora su poginuli u borbi: Džemšid Šarić, Danilo Vukajlović i Husref Krpo. Profesor Dušan Mučibabić je ubijen prvih dana rata prilikom masovnih pokolja Srba, Mustafa Alikalfiić i dr Berta Bergman su odvedeni u Jasenovac pred kraj rata i ubijeni. Jelka Vukajlović, supruga profesora Danila, takođe je odvedena u Jasenovac i ubijena.

Džemšid Šarić (1912. Mostar – 1941. Dubrave), suplent

Danilo Vukajlović (1905. Bileća – 1943. Sutjeska), profesor filozofije i pedagogije

Dušan Dule Mučibabić (1907. Mostar – 1941. Mostar), profesor istorije i geografije

Husref Krpo (1912. Mostar – 1942. Viduša), suplent

Mustafa Alikalfić (1905. Mostar – 1945. Jasenovac), profesor

dr Berta Bergman (1894. Blažuj – 1945. Jasenovac), školski doktor (higijena)

Fotografije i spomen-ploče palih prosvjetnih i drugih radnika Gimnazije u Mostaru. Skroz dole: lijevo – izvještaj o hapšenju profesora Mustafe Alikalfića (stradao u Jasenovcu); desno – izvještaj o hapšenju profesorke Jelke Vukajlović, supruge Danila Vukajlovića, i odlasku nastavnika Husrefa Krpe u partizane. Izvor: “75 godina Gimnazije u Mostaru”.

Spomen-ploče:

Gornji red: spomen-ploča palim borcima đacima i profesorima Gimnazije, koja je stajala u hodniku kod glavnog ulaza 1954-1992. Dole desno: Spomen-ploču u Gimnaziji otvorio je Džemal Bijedić 1954. godine (izvor: 75 godina Gimnazije u Mostaru). Ploča je uklonjena prve godine rata i nikad nije vraćena. Donji red: lijevo i u sredini – gimnazija je postavila novu spomen-ploču sestarma dr Berti i Mariji Bergman kao “pionirima ženskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini”.

Više informacije:

Školski izvještaji (izvor: CIDOM):

Izvještaj za školsku godinu 1939/40.

Izvještaj za školsku godinu 1938/39.

Izvještaj za školsku godinu 1936/37.

Izvještaj za školsku godinu 1935/36.

Izvor:

Fotografija na naslovnici: Gimnazija u Mostaru 1941. godine. Uslikao pilot Nožić. Izvor: CIDOM.

Gimnazija u Mostaru: generacija koja je dala sebe - Partizansko spomen-groblje

 

12/10/2023

Hronologija: Kako se gradilo Partizansko spomen-groblje u Mostaru

Pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka u brojnim jugoslovenskim gradovima podizali su se spomenici poginulim u narodnooslobodilačkom ratu. Mostar je bio značajan dio tadašnjeg velikog trenda. Zapravo, kao grad – aktivni učesnik otpora, imao vrlo dobre razloge da postavi svoj spomenik palim borcima. Prema često spominjanom citatu:

Mostar je pred drugi svjetski rat imao osamnaest hiljada stanovnika, a u narodnooslobodilačkom ratu aktivno je učestvovalo blizu šest hiljada, svaki treći stanovnik.

Mostar je u narodnooslobodilačkom ratu dao preko sedamsto i pedeset palih boraca, uglavnom mladića i djevojaka, trinaest narodnih heroja, i više od hiljadu žrtava fašističkog terora.

Svaki deseti Mostarac nije dočekao slobodu.

izvor: “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980), Prva književna komuna, str.40.

Hronologija gradnje Partizanskog spomen-groblja u Mostaru u periodu od 1959. do 1965:

Incijatorom projekta izgradnje Partizanskog spomen-groblja se smatra čuveni mostarski političar, partizan i komunista Džemal Bijedić.

Početak 1959. godine – odlučeno je da se projekat povjeri već afirmiranom arhitekti iz Beograda, Bogdanu Bogdanoviću.

početak 1960. – donesena je odluka Skupštine opštine Mostara da se podigne spomenik.

oktobar 1960. – počinu pripremni radovi.

1. decembra 1960. – počinje bušenje i miniranje Bijelog brijega, i podizanje nasipa.

Dovedeni su klesari sa Korčule: 10 iz Lumbarde, 4 iz Žrnova, 3 iz Vrnika, i 2 klesara iz Dubrovnika, te grupa Mostaraca.

Na zidarskim radovima je radilo oko 10 zidara iz Posušja.

Od 1961 – do maja 1963. obavljeni su slijedeći radovi:

• Iskopano je i odvezeno 11,000 kubnih metara zemlje, podignuto 4,750 kubnih metara nasipa i u zidove ugrađeno 1,300 kubnih metara betona.
• Otpočelo je oblaganje zidova kamenom
• Završena je drenaža tako da je voda odvedene izvan zidova Spomenika
• Urađena je statika velikog frontalnog zida na kome je ugrađen „kosmos“.
• Iz Dračeva kod Čapljine dotjerano 1,647 kubnih metara kamena
• Počelo je klesanje 12,000 komada profilisanih kvadera (finih, geometrijski isklesanih komada)

Društveno-političke organizacije Mostara odlučile su da je grad jedinstven u svom doprinosu za spomenik. Učestvovale  su radne organizacije u novčanim sredstvima, građevinskom materijalu i transportu.

Porodice su davale dobrovoljne priloge, često u naturi (kamen), pa i od kamena od starih mostarskih kuća.

30.4.1963. do 15.5.1964. – prekid radova, tako da su obrađeni detalji od kamena su deponovani na neko vrijeme.

15.5.1964. – nastavak radova.

1965. – Omladina je takođe doprinijela kroz radne akcije, a pred kraj je pošumila širu zonu oko spomenika.

25. septembra 1965. – svečano otvaranje Spomenika, sa proslavama koje su trajale od 17. – 26. septembra.

PARTIZANSKO U BROJKAMA

1 arhitekt, 1 grad

2 klesara iz Dubrovnika

6 terasa na spomeniku

10-tak zidara iz Posušja

17 klesara sa Korčule

200 – približan broj palih boraca sahranjenih u zajedničkoj spomen-kosturnici (od predviđenih 540)

630-810 spomen-ploča postavljeno (tačni podaci ne postoje)

871 kvadratni metar kaldrme utrošen na gradnju

1,193 kvadratna metra kamenih ploča sa starih mostarskih kuća utrošeno na gradnju

1,326 kvadratnih metara – površina šest terasa

1,647 kubnih metara kamena dotjeranog iz Dračeva kod Čapljine

2,950 kvadratnih metara – cvjetna površina na Spomeniku

5,276 kvadratnih metara – površina Spomenika u konturama zidova

5,345 kvadratnih metara – površina pod travom na Spomeniku

11,000 kubnih metara zemlje je iskopano i odvezeno

12,000 kamenih detalja utrošeno na gradnju

15,150 kvadratnih metara – površina Spomenika uz objekat zajedno sa fontanom

87,000 oblutaka iz Neretve utrošeno na gradnju kaldrma

Povezani članci:

Hronologija: Kako je bilo na otvaranju Partizanskog spomen-groblja septembra 1965.

Povezani članci:

“Tako je govorio Bogdan”: intervju Refika Hamzića sa Bogdanom Bogdanovićem uoči otvaranja Partizanskog spomen-groblja u Mostaru septembra 1965. godine

Hronologija: Kako je bilo na otvaranju Partizanskog spomen-groblja 25.9.1965.

Pročitaj istorijske članke o Partizanskom spomeniku u Mostaru, pregledaj foto arhiv.

link: Hronologija: Kako se gradilo Partizansko spomen-groblje u Mostaru - Partizansko spomen-groblje

 

05/10/2023

Kako Amerikanci i Englezi imaju “svoje” na Partizanskom Spomen-groblju u Mostaru

Mostarci su se borili i ginuli van granica Jugoslavije u okviru savezničkih armija.

Na slici: Franjo Intihar, Salih Islamović, Aleksandar Vuković, Borivoje Vulić, pali borci Mostara.

Borci iz Mostara i okoline ginuli su po ratištima širom Jugoslavije, od Trsta do Niša, o čemu svjedoče natpisi na spomen-pločama na Partizanskom groblju. Međutim, ginuli su i van njenih granica. Primjera radi, jedan broj Mostaraca-logoraša NDH, tokom rata je otpremljen u norveške i njemačke logore, gdje su u teškim uslovima postradali. A četiri mostarska vazduhoplovca su dokaz ratne saradnje Mostaraca sa savezničkim trupama. Dvojica su rodom iz Mostara, i sva četvorica su do rata radili u Ortiješu u sklopu vazduhoplovnih jedinica Kraljevine Jugoslavije.

Franjo Intihar, aviomehaničar na mostarskom aerodromu (gdje je radio još jedan avioelektričar i aviomehaničar, budući narodni heroj Ljubo Brešan), tokom Aprilskog rata prebjegao je na Bliski istok i stupio u sastav britanskog RAF-a za Sredozemlje. Bio je pripadnik jugoslovenskog odreda u sastavu 15. američke vazdušne armije (Royal Airforce Yug 15 AF USAAT), i član posade teškog bombardera B-24 (serija 42-70389 br. 21), jednog od četiri koje je američko ratno vazduhoplovstvo dodijelilo jugoslovenskim pilotima 1943. godine. Obučavan je u Miami Beachu, zatim u vojnim bazama Fort Myers na Floridi i u Kaliforniji. Kad je predsjednik Roosevelt predstavio četiri bombardera jugoslovenskim pilotima u Kairu, pozdravio ih je sa ovim riječima: 

“Neka ovi avioni obave svoju misiju pod vašim rukovodstvom. Oni postoje iz dva razloga: prvo – da bombardujemo našeg zajedničkog neprijatelja, drugo – da svojim sunarodnicima dobavljate potreban materijal koji isuviše dugo iščekuju: hranu, medicinski materijal, oružje i municiju. Siguran sam da ćete biti uspješni u ovom zadatku kojeg ste se prihvatili. Ne zaboravite da ćemo uvijek biti braća po oružju“.

Fotografije: gornji red – primopredaja bombardera jugoslovenskim pilotima, Kairo 1943. godine gdje je jugoslovenske pilote pozdravio američki predsjednik Roosevelt.

Intihar je poginuo kao inženjer Y-207 iz 376-e grupe teških bombardera, 512. eskadrile, 19. decembra 1943. iznad Augsburga u Njemačkoj prilikom bombardovanja njemačke fabrike vojnih aviona. Bombarder su opkolili i oborili njemački lovci, a tijela jedanaest članova posade (deset Jugoslovena i jednog Amerikanca) nisu nikad pronađena, o čemu je napravljen zapisnik.

Pilot Salih Islamović, rodom iz Prozora, prebjegao je kao zrakoplovac NDH 9. juna 1942. iz Rajlovca u Tursku, odakle se prebacio na Bliski istok. U Libiji je primio dodatnu obuku u redovima savezničke vojske. Borio se kao jugoslovenski pilot u redovima britanskog RAF-a do formiranja Vazduhoplovstva NOVJ, kada je prešao u Prvu eskadrilu. Eskadrila je osnovana 22. aprila 1944. godine u Sjevernoj Africi i bila je dio 352. RAF eskadrile. Jugoslovenski piloti su vježbali na avionima tipa Harvard, a potom Hurricane MK II C. Poginuo je nesrećnim slučajem 3. maja 1944. u Benini kod Bengazija u Libiji, sudarivši se u vazduhu iznad piste sa pilotom Aleksandrom N. Markovićem. Radilo se o probnom letu na avionima koje su tek primili od Britanaca. Ovaj nesrećan slučaj je teško djelovao na ostale pilote:

“Dobro raspoloženje prešlo je u pravo oduševljenje kada su naša prva dva pilota sela u sada već naše avione. Na žalost, naše oduševljenje beše kratkog daha. Piloti Marković i Islamović, iako iskusni vazdušni borci sa Srednjeg istoka, posle poletanja izveli su nekoliko smelih evolucija, ali su se u jednom trenutku sudarili i stropoštali na zemlju. Bili smo navikli na pogibije naših drugova i svesni činjenice da se u vazduhoplovstvu može poginuti i bez borbe. Ali, ova katastrofa ostavi na nas mučan utisak: nismo još ni počeli da letimo, a već dve teške žrtve.”

Salih Islamović je sahranjen na britanskom vojnom groblju u Bengaziju na lokaciji 3, red A, grobno mjesto br. 16.

Fotografija Salihovog groba, izvor: Komisija o ratnim grobljima Komonvelta.

Aleksandar Aco Vuković, rodom iz Donje mahale u Mostaru, postao je pilot uprkos protivljenju roditelja, a po završetku školovanja radio je kao probni pilot na mostarskom aerodromu. Prilikom Aprilskog rata prebjegao je saveznicima na Bliski Istok gdje je primio dodatnu obuku. Pri formiranju Vazduhoplovstva NOVJ stupio je u Prvu eskadrilu. Poginuo je 31. avgusta 1944. na svom trećem borbenom zadatku, kao vođa vazduhoplovne lovačke grupe (šest Spitfajera), u operaciji izviđanja i bombardovanja komunikacija u Sjevernoj Dalmaciji. Oboren od strane protivavionske artiljerije pri napadu na neprijateljski voz, koji je stajao na stanici Suhi Dolac kod Drniša. Tito se direktno raspitivao za Acinu pogibiju i, po njegovom prijedlogu, AVNOJ je Acu odlikovao 1945. godine ordenom partizanske zvijezde drugog reda. Aca je ostao upamćen kao pilot koji je jedva čekao da se vrati na front i uključi u borbu:

“lako je obuka izvođena vrlo intenzivno i sa očiglednim uspehom, mnogi naši piloti nisu bili zadovoljni. Hteli su što pre na front. Evo jednog razgovora koji bar donekle ilustruje to raspoloženje. Potporučnik Vuković obraća se našem instruktoru potpukovniku Proktoru:

– Ser, ipak se sporo odvija ova naša obuka. Čini mi se da će se rat završiti a mi nećemo stići na front (bilo je to u jeku savezničkog iskrcavanja u Normandiji)

– Zašto vas to brine, odgovorio mu je Proktor, glavno je da dobijate solidnu obuku.

– Da, to je Vaše mišljenje. Ja se ne bih složio sa tim. Za mene i moje drugove glavno je da stignemo što pre na front, da se već jednom uključimo u borbu.”

Supruga Olga Vuković, koja nikad nije zaboravila “svoga Acu”, opisala je njegov život u jednoj dirljivoj izjavi 1970. godine. Aci je podignuto spomen-obilježje u vidu stilizovane elise na betonskom postolju na mjestu pogibije 1970. godine, a 1990. je bio napravljen nacrt za novi spomenik. 

Izvor: fotografije iz Vazduhoplovnog muzeja u Beogradu.

Mostarac Borivoje Vulić bio je pilot 66. vazduhoplovne grupe 7. vazduhoplovnog puka Kraljevine Jugoslavije i borio se u Aprilskom ratu, da bi nedugo zatim prešao na Bliski Istok, vjerovatno u isto vrijeme kad i Franjo Intihar. Stupio u britansku avijaciju RAF-a. Krajem 1943. godine bio je upućen u Kanadu radi preobuke na teškim bombarderima. Po povratku uključen je u sastav 15. američke vazdušne armije u Sredozemlju. Kao drugi pilot na bombarderu kapetana Blagoja Radosavljevića, letio je u velikoj bombarderskoj formaciji radi bombardovanja njemačke vazduhoplovne industrije. Poginuo je po povratku sa uspješno izvršenog zadatka kao pilot u oborenom avionu B-24 iznad Knina-Drniša 24. avgusta 1944. Tom prilikom je čitava posada poginula.

Izvor: fotografije iz Vazduhoplovnog muzeja u Beogradu.

gore: Spomen-ploče palih vazduhoplovaca sa Partizanskog spomen-groblja u Mostaru, uslikane prilikom velike obnove spomenika 2018. godine (izvor: S. Demirović). Borivoje Vulić je zabilježen u “Spomenici Mostara 1941-1945.” kao borac, međutim njegova spomen-ploča, što je slučaj za još 64 pala borca navedena u ovoj knjizi, vjerovatno nikad nije bila napravljena.

Izvori: profili mostarskih vazduhoplovaca. Kolekcije fotografija i dokumenata o mostarskim pilotima su među najkompletnijim na partizansko.info. Zahvaljujemo porodici Intihar i Vazduhoplovnom muzeju u Beogradu na ustupljenom materijalu.

Kako Amerikanci i Englezi imaju "svoje" na Partizanskom Spomen-groblju u Mostaru - Partizansko spomen-groblje