Partizansko spomen groblje Mostar - Prilozi januar 2014.

19.01.2014.

Nastavlja se uništavanje Partizanskog spomenika u Mostaru

(preneseno sa portala StarMo)

Uništavanje Partizanskog groblja ne prestaje

 

 

Mostar -- Devastacija nacionalnog spomenika partizansko groblje u Mostaru sve je teža iz godine u godinu. Na zapuštenom spomen-obilježju zaraslom u šikaru i prekrivenom smećem, pale se čempresi zasađeni kada je groblje izgrađeno – 1965. godine.

U svijetu čuveno remek-djelo arhitekte Bogdana Bogdanovića, nacionalni spomenik Partizansko groblje, na kojem su ukopani posmrtni ostaci više od 500 mostarskih mladića i djevojaka koji su poginuli u borbi protiv fašizma, a čija je postepena devastacija započeta poslije rata, nastavlja se do danas. U posljednje dvije godine, u više navrata, polivani su naftom, pa paljeni veliki čempresi u središtu spomenika. Na taj način uništena je većina zelenog pokrivača partizanskog groblja, prenosi "federalna.ba".

Uništavanje jedinstvenog spomen-obilježja traje više od dvije decenije. Pušteno je bez nadzora i održavanja da propada i služi kao okupljalište narkomana. U više navrata su lomljene ploče s imenima građana Mostara koji su izgubili živote u narodnooslobodilačkoj borbi u Drugom svjetskom ratu.

U dva navrata spomenik je obnavljan uz pomoć donatora iz Evrope. No, već dan nakon obnavljanja, devastacija bi se nastavila. Policija se nada da bi se val vandalizma mogao zaustaviti projektom videonadzora koji je u pripremi.

Iako se razvijene zemlje širom svijeta ponose svojim spomenicima antifašističkoj borbi iz Drugog svjetskog rata, to nije primjer u Mostaru, gdje Partizansko groblje iz godine u godinu propada.

 

Video na stranici:

http://www.starmo.ba/mostars/item/24208-video---foto-uni%C5%A1tavanje-partizanskog-groblja-ne-prestaje.html

 

 

 

(StarMo)

Objavio/la herojisaneretve u 14:04, 0 komentar(a), print, #

16.01.2014.

Pismo iz Beograda - Uroš Ubuntu

Dragi svi...
Letos sam sa porodicom, u povratku sa letovanja svratio u Mostar i posetio spomenik. Kako je pordična kuća stajala blizu kao dete sam se često igrao, kasnije i šetao po spomeniku, pa sam zapanjen stanjem u kome se spomenik danas nalazi i odnosom mostarskog društva prema njemu. Uz svo razumevanje za promenu društvenih okolnosti, i teškom vremenu koje je Mostar doživeo i preživeo mislim da nema opravdanja. Sa druge strane kad pročitam šta ovde ljudi pišu čini mi se da nije sve izgubljeno i da nije bap tako crno...

Ništa drugo, samo da se nadam da će naša deca ispasti bolji ljudi nego što smo mi, mislim na ove "naše generacije", da izvinete baš smo stoka ispali.

 Evo nekoliko slika koje sam slikao kad smo bili "gore", pa da vidite kako je izgledalo letos. Hvala puno hvala svima na lepim rečima i preporukama, uz jedan predlog:

Ukoliko se bude pravila neka društvena akcija za zaštitu ove lepote, molim
vas da me u toj akciji ne zaobiđete, aktivirao bih i zajednicu u kojoj sam aktivan, stvarno bi ljudska šteta bila da ovo nestane, a opasnost je velika.
Pozdrav iz Beograda

Uroš Ubuntu

Objavio/la herojisaneretve u 09:47, 0 komentar(a), print, #

16.01.2014.

MOSTARSKE VEDUTE (25) - PARTIZANSKI SPOMENIK - REMEK DJELO XX. STOLJEĆA

Autor teksta je Ibrahim Kajan. Tekst je objavljen na blogu kajankajan.blogspot.de:
http://kajankajan.blogspot.de/2013/12/mostarske-vedute-25-partizanski.html


MOSTARSKE VEDUTE (25) - PARTIZANSKI SPOMENIK  - REMEK DJELO XX. STOLJEĆA

PUTOVANJE MOSTAROM - MOSTARSKE VEDUTE (25)

Piše: Ibrahim Kajan

Bogdan Bogdanović: Partizansko spomen groblje 

Već dvadest godina nisam bio na mjestu velikog sjećanja, na memorijalnom, na Partizanskom spomen groblju. Kad se otvaralo u vrelom danu 25. mjeseca septembra godine 1965., bio sam student u Dubrovniku. Danas sam, dok zamire to nekoć sveto mjesto, u pristojnim godinama koje izbjegavaju susrete s izgubljenim ljudima, bezprizornim spodobama i nesretnim sudbinama koje, poput sjenki, promiču zasjenjenim stranama umjetnikovih skulptorskih vizija. Spomenička ljepota i sada je opipljiva, svjetska i neusporediva - mada od nerazumnih "bačena na smetljište"!

U njega je ugrađeno 12.000 kamenih detalja i 1.193 kvadratna metra kamenih ploča sa starih mostarskih kuća. U kaldrmu staza koje vijugaju kroz ili između zidanih kontura, utisnuto je tačno 87.000 oblutaka iz naše vječne rijeke Narente! 

Autor ovog djela je Bogdan Bogdanović. Jean Paul Sartre,  zapanjeno promatrajući  Partizanski spomenik na vizionarskoj maketi, prošaptao je: Ovo je remek-djelo i želim ga vidjeti!

Zelene terase bijelog kompleksa 

iz nekog drugog vremena

A Bogdanovićeva je neponovljiva vizija, živi paradoks. I sam je tako razmišljao, pa ću tebi prijatelju koji čitaš ove redove, prenijeti njegove riječi u mostarskom govoru: „Ovaj Spomenik koji u sebi krije mrtve – vedar je i razdragan. Čovjek silazi niz njegove rampe, vraća se u grad s vjerom u vrijednosti života, ponijet vječnim, konačnim težnjama čovjekovih stremljenja...“

Evo, danas sam došao da me prestane proganjati u snu. Polovica je hladnog mjeseca decembra kojeg smo nekoć bosanskim jezikom nazivali mjesecom prosincem. Cijeli se spomenik, polegao po još uvijek zelenoj padini Bakamovića glavice, kupa u zimskom, u zlatnom mostarskom suncu!

Ušao sam kroz ona sužena kamenita vrata, stiješnjeni prolaz imaginarne klisure, koji nadsvođuju slogovi srušenog mosta. A onda se lagano počinje uzdizati horizont od nekoliko hektara brda što su ga oblikovale diluvijalne kiše, prekriven mrežom simbola: rijeke koja je tekla, humskih planina, duvarova iz mostarske starine, ploča sa starih mostarskih krovišta, arhajskih simbola sunca, zvijezda i mjeseca, velikih znakova Života i Smrti, zapravo cijelog niza metaforičkih jedinica koje predočavaju vječitu i očajnu čovjekovu borbu sa Zlom, sa slijepim i crnim pijačima krvi, zlotvorima jedne pameti i ljudi jedne knjige.Totalitarne ideje koje su kiklopski progutale milujune ljudi, obeščastile su europski humanizam, i u njemu ondašnji, mali Mostar, napunivši zemlju i nebo mrtvim djevojkama i mladićima.

Na toj padini koja se penje uvis, ispresijecane imitiranim suhozidima u spiralnim, vijugavim zanosima, oblikuju se aluzije mostarskih bašča oko bijelih kuća u kojima smo se nekoć rađali i odrastali, ili vrtovi u ljutim bezvodnim škrapama.  Prijatelju, kad dođeš na ovo mjesto gdje sam ja sad, još ćeš - nadam se - zateći u travi razasute kamene cvjetove s ispisanim imenima onih koji su prije 70 i koje godine umirali, pokošeni poput travki i popadali s očima koje su, kada se sve doda i oduzme, vidjeli bolju stranu svijeta od one koja je silom zapremila našu zemlju i porobila ljude u njoj.

Zar su bili bolji njemački i talijanski crnokošuljaši s fašizmom, od pokreta koji su nastupali pod bajracima s lubanjama i ukrštenim kostima ispod njih – tada, kao i onomad u Vukovaru? Ili od onih koji su naučili žive u jamu bacati, otvarati logore za Druge, osobito „neposvećene“ i „nekrštene“ čak i u našem lijepom gradu Mostaru?

Ovaj Partizanski spomenik simbol je velikog kolektivnog pamćenja, i na njemu se, evo, baš i sada, ogleda sve, stanje duha i stanje političkih ideja što narastaju „ispod žita“! Divlja, oštra i visoka trava probija zapuštene ploče. Na gornjem platou, na središnjem i ključnom skulptorskom krugu savršenosti remek-djela, arhajskoj metafori štita koji bi branio čast, dostojanstvo, ljudsko biće i ljudsko srce – sprejom je nacrtan križ uokviren ideološkim znakom grafema U. 

  Posuđena fotografija, novembra 2013.

Zašto propada remek-djelo Bogdana Bogdanovića? Zašto je ljepota prognana s Bakamovića glavice? Šta govori spomenik? Zaista, on je zgusnuta priča koja osuđuje isključivost, i to ne samo fašizam ako na njega mislite, nego i boljševički komunizam - kojeg nerijetko ljudi zaborave, koji se kamuflira, prikriva i vreba na naše duše. Spomenik je umjetnina, govori univerzalnim jezikom a ne jezikom političkih ideja, ali – jezikom potpuno jasnim i nedvosmislenim! Kaže nam da se čovjek rađa slobodnim na svojoj zemlji  i da želi zauvijek – po bogomdanom pravu i božanskoj pravdi – slobodnim i opstati!

Moćni upravljači Grada Mostara mirno gledaju i svojom šutnjom i svojim nečinjenjem - prkose cijelom svijetu... jer, ne znaju li oni, jadni ne bili, da nema u svijetu zemlje niti je može biti - koja slavi fašizam.

Polovicom mjeseca prosinca 2013.

Objavio/la herojisaneretve u 09:38, 0 komentar(a), print, #

16.01.2014.

Partizanski Spomenik i Fašizam u Mostaru - Dokumentarac / Documentary

postavljeno na you tube 11.01.2014. (Aladin Behram)

https://www.youtube.com/watch?v=AgI_va2jJHo&feature=youtube_gdata_Player


English Subtitle. Mostar. Bosna i Hercegovina. Jugoslavija.Titovi Partizani. Josip Broz Tito. Spomenik Revolucije. Drugi Svjetski Rat. Smrt Fašizmu - Sloboda Narodu!
The Second World War graves in Mostar are abandoned and desecrated.
The memorial cemetery for Tito's partisans in Mostar lies derelict, frequently damaged by vandals.
Still officially classed as a national monument in Bosnia, the graveyard for those who fought under Second World War commander and later Yugoslav leader Josip Broz Tito has been eclipsed by more recent conflict.

Cijeli Film.
Ceo Film.
Cel Film.
Dokumentarni Film.
Spomenici revolucije.

Objavio/la herojisaneretve u 09:33,