Prenešeni prilozi sa starog bloga, objavljeni u decembru 2010.
Decembar 2010.
25.12.2010.
Peticija - spasimo Partizanski spomenik u Mostaru - Akcija Foruma Mladih SDP
Mostar
18.12.2010. Spisak
palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru
-1 dio
18.12.2010.
Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u
Mostaru - 2. dio
18.12.2010.
Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u
Mostaru - 3 dio
18.12.2010. Spisak
palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru
- 4. dio
18.12.2010.
Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u
Mostaru - 5. dio
18 12 2010 Hasan Zahrović Laca (1920. -1943). komandir
čete u Mostarskom bataljonu Desete hercegovačke udarne brigade i narodni heroj
Jugoslavije
16.12.2010.
Otvoreno pismo Inzku
13.12.2010.
Slavne Mostarke
11.12.2010.
Kreiranje Programa rada Gradskog Vijeća Grada Mostara 2011.
11.12.2010.
Podrška Alije Ale Behrama
11.12.2010.
Sastanak u Mostaru: 01. decembar 2010.
11.12.2010. Zahvala
11.12.2010. Tri predratna druga
Peticija - spasimo Partizanski spomenik u Mostaru - Akcija Foruma Mladih SDP Mostar
Peticija za
Spas Partizanskog - za sve slobodoljubive ljude ove planete, za sve antifašiste
koji srcem žele sačuvati od propasti ovaj Spomenik koji nam toliko znači i
osjetiti ponos što nešto konkretno radimo za dobrobit svog grada, da spasimo što
spasiti MOŽEMO!!! Svi zajedno!
Spasimo
Partizanski spomenik u Mostaru - Save Partisan monument in Mostar Petition,
hosted at PetitionOnline.com
Podržimo obnovu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru -
Akcija Foruma Mladih SDP Mostar
Radimo
istu stvar, samo iz dva različita pravca. Stoga ne budi vam teško odvojiti dvije
minute i potpisati ovu peticiju.
Kliknite
na sljedeći link i potpišite peticiju: http://www.petitiononline.com/Part1945/petition.html
HVALA!!!
18.12.2010.
Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 1. dio
Spisak imena palih boraca i antifašista za koje je ovaj
veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu prezimena, sa
godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom
pogibije.
Nikola M. ABRAMOVIĆ
(1905. Dabar – 1941. Jasenovac)
Mihajlo M. AHAC
(1924. Mostar – 1943. Krekovica)
Dimitrije Đ. AJVAZ
(1920. Mostar – 1941. Caprag)
Ljuban M. AJVAZ
(1907. Mostar – 1941. Lepoglava)
Aleksandar M. ALAGIĆ
(1923. Gospić – 1943. Bijela)
Marko
ALAGIĆ (???? Nevesinje – 1941.
Mostar)
Munta
S. ALIĆ (1922. Mostar – 1945.
Jasenovac)
Ibrahim O. ALIKALFIĆ
(1920. Mostar – 1942. Borci)
Mustafa H. ALIKALFIĆ
(1905. Mostar – 1945. Jasenovac)
Mustafa M. ALIKALFIĆ
(1920. Mostar – 1943. Prozor)
Herman A. ALTKORN
(1902. Mostar – 1941. Jasenovac)
Ivan
J. AMBROŽ (???? Jesenice – 1941.
Čitluk)
Jovo
Ć. ANDRIĆ (1924. Pijesci – 1942.
Bratač)
Mara
R. ANDRIĆ (1924. Pijesci – 1945.
Konjic)
Mirko
V. ANDRIĆ (1918. Pijesci – 1945.
Kiseljak)
Alija
S. ARAP (1926. Mostar – 1944.
Bradina)
Enver
S. ARPADŽIĆ (1917. Mostar – 1943.
Drvar)
Nedžad M. ARPADŽIĆ
(1926. Mostar – 1944. Stara Gradiška)
Boro
U. AVDALOVIĆ (1913. Korita, Gacko –
1942. Zagoričani)
Mladen U. AVDALOVIĆ
(1923. Nevesinje – 1941. Svilajnac)
Radmila U. AVDALOVIĆ
(1917. Mrkonjić-Grad – 1942. Rilje)
Miho
S. BABIĆ (1921. Malo Polje – 1945.
Ivan-Sedlo)
Nijaz
A. BAJAT (1923. Mostar – 1942.
Potoci)
Nijaza A. BAJAT
(1925. Mostar – 1944. Lisičići)
Zdravko I. BAJIĆ
(1924. Bileća – 1941. Mostar)
Žarko
I. BAJIĆ (1922. Bileća – 1941.
Mostar)
Hajrudin A. BAJRIĆ
(1927. Mostar – 1944. Mostar)
Angijat H. BAJROVIĆ
(1923. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)
Muhamed S. BAKAMOVIĆ
(1924. Mostar – 1944. Trohtajm)
Sofija S. BAKARIĆ
(1924. Beograd – 1944. Stara
Gradiška)
Boro
N. BALAĆ (1915. Vrlika – 1943.
Doli)
Đorđo
N. BALAĆ (1916. Benkovac – 1941.
Mostar)
Natko
N. BALAĆ (1912. Benkovac – 1943. kod
Niša)
Slavko N. BALAĆ
(1914. Sinj – 1941. Lepoglava)
Mirzo
A. BALIĆ (1912. Mostar – 1945.
Jasenovac)
Mustafa A. BALIĆ
(1922. Mostar – 1945. Jasenovac)
Mladen D. BALORDA, narodni heroj (1921. Mostar – 1943.
Ovojci)
Vasilije D. BALORDA
(1923. Mostar – 1941. Kraljevo)
Fatima O. BALTA
(1922. Mostar – 1945. Jasenovac)
Baldo
BASARIĆ (???? ???? – 1943. kod
Gacka)
Berima S. BAŠAGIĆ
(1923. Nevesinje – 1945. Jasenovac)
Hajrija M. BAŠAGIĆ
(1920. Nevesinje – 1943. Stara
Gradiška)
Mehmed M. BAŠAGIĆ
(1923. Nevesinje – 1942. Bišina)
Muhidin M. BAŠAGIĆ
(1918. Nevesinje – 1943. Konjic)
Slavko Š. BAŠIĆ
(1912. Mostar – 1943. kod Splita)
Karlo
V. BATKO, narodni heroj
(1907. Sarajevo – 1943. Konjic)
Safet
S. BATLAK (1925. Mostar – 1944.
Nevesinje)
Filip
I. BEGIĆ (1911. Kruševo – 1945.
Ivan-Sedlo)
Hivzija V. BEGOVIĆ
(1918. Trebinje – 1943. Konjic)
Osman
R. BEGOVIĆ (1918. Kokorina – 1945.
Ivan-Sedlo)
Hivzo
A. BEHRAM (1919. Stolac – 1944.
Arslanagića-Most)
Ljubo
A. BEKAVAC (1919. Mostar – 1944.
Kula)
Danilo M. BERBEROVIĆ
(1925. Mostar – 1944. Čičevo)
Dr
Berta J. BERGMAN (1894. Blažuj – 1945.
Jasenovac)
Jusuf
H. BIJAVICA (1899. Mostar – 1944.
Grušća)
Salko
H. BIJAVICA (1919. Mostar – 1942.
Prozor)
Salko
B. BIJEDIĆ (1903. Gacko – 1945.
Sarajevo)
Fadil
Š. BILAL (1924. Vitina – 1945.
Cazin)
Zlatko Š. BILAL
(1927. Vitina – 1944. Zagreb)
Ešrefa O. BILIĆ
(1923. Mostar – 1943. Mišljen)
Šamila O. BILIĆ
(1921. Mostar – 1943. Mostar)
Salko
S. BIŠĆEVIĆ (1920. Mostar – 1944.
Travnik)
Darinka F. BITANGA
(1891. Mostar – 1943. Mostar)
Neđo
R. BITANGA (1918. Mostar – 1943. Malo
Polje)
Rade
A. BITANGA (1891. Mostar – 1941.
Lepoglava)
Mustafa A. BJELAVAC
(1897. Mostar – 1941. Lepoglava)
Mustafa A. BOBIĆ
(1912. Mostar – 1945. Sarajevo)
Slobodan BOGDANOVIĆ
(1922. Mostar – 1941. Mostar)
Đorđe
S. BOROZAN (1923. Mostar – 1943.
Žuglići)
Mirko
Đ. BOROZAN (1921. Mostar – 1942.
Viduša)
Ramo
M. BOŠKAILO (1925. Podvelež – 1945.
Kiseljak)
Mehmed A. BOŠNJIĆ
(1911. Mostar – 1945. Sarajevo)
Šefik
A. BOŠNJIĆ (1914. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Ljubo
B. BREŠAN, narodni heroj
(1913. Dubrovnik – 1943. Ovojci)
Ahmet
M. BRKIĆ (1924. Mostar – 1944.
Nevesinje)
Fatima M. BRKIĆ
(1916. Mostar – 1943. Stara Gradiška)
Hamdija M. BRKIĆ
(1921. Mostar – 1943. Sutjeska)
Hivzija M. BRKIĆ
(1919. Mostar – 1942. Bijela)
Osman
M. BRKIĆ (1915. Mostar – 1944.
Grušća)
Ramiza M. BRKIĆ
(1926. Mostar – 1945. Bihać)
Remzija M. BRKIĆ
(1922. Mostar – 1945. Ostrožac)
Ivo
F. BRONZOVIĆ (1920. Brač – 1944. Stara
Gradiška)
Tonči
F. BRONZOVIĆ (1923. Brač – 1945.
Slovenija)
Leo
F. BRUK, narodni heroj
(1911. Dubrovnik – 1943. Čelebići)
Mladen F. BRUK
(1928. Mostar – 1945. Mostar)
Hasan
A. BUBIĆ (1914. Mostar – 1943.
Bijela)
Mahmut J. BUČUK
(1918. Trebinje – 1944. Stara
Gradiška)
Sidika H. BUČUK-HADŽIĆ
(1920. Mostar – 1945. Stara Gradiška)
Adem
I. BUĆ, narodni heroj
(1914. Mostar – 1943. Sarajevo)
Seid
M. BUKOVAC (1922. Ljubuški – 1942.
Jasenovac)
Mustafa H. BULJKO
(1915. Mostar – 1943. Kamena)
Omer
M. BULJUBAŠIĆ (1921. Mostar – 1944.
Grušća)
Salko
J. BURIĆ (1917. Stolac – 1944.
Busovača)
Šerif
J. BURIĆ (1922. Stolac – 1944. Kula,
Čičevo)
Salko
O. CRNOMEROVIĆ (1918. Kružanj – 1945.
Ivan-Sedlo)
Tomo
L. CVIJETIĆ (1910. Nevesinje – 1944. kod
Blagaja)
Marijan A. CVITKOVIĆ
(1921. Polog – 1945. Slovenska
Bistrica)
Slavko S. CVITKOVIĆ
(1914. Polog – 1945. Slovenska
Bistrica)
Križan I. ČAVAR
(1905. Polog – 1945. Gospić)
Šaćir
I. ČELEBIĆ (1922. Mostar – 1943.
Ovojci)
Esad
S. ČERKIĆ (1926. Mostar – 1944.
Zagreb)
Muhamed S. ČERKIĆ
(1919. Mostar – 1942. Zaborani)
Jusuf
M. ČEVRO, narodni heroj
(1914. Mostar – 1941. Mostar)
Enver
S. ČUČAK (1921. Mostar – 1942. Bijelo
Polje)
Salko
S. ČUKUR (1922. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Dušan
S. ČULAJEVIĆ (1904. Mostar – 1944. Stara
Gradiška)
Adil
A. ĆATIĆ (1924. Mostar – 1943.
Doli)
Hivzija M. ĆATIĆ
(1917. Mostar – 1942. Bijele Vode)
Mugdim A. ĆATIĆ
(1921. Mostar – 1942. Mostar)
Miladin M. ĆEĆEZ
(1919. Mostar – 1941. Lepoglava)
Mehmed M. ĆEMAL
(1929. Mostar – 1945. Sarajevo)
Mubera M. ĆEMALOVIĆ
(1920. Mostar – 1944. Jasenovac)
Muhamed O. ĆEMALOVIĆ
(1923. Mostar – 1945. Buna)
Mustafa A. ĆEMALOVIĆ, narodni heroj (1923. Mostar – 1943.
Mostar)
Omer
A. ĆEMALOVIĆ (1919. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Ahmet
A. ĆIŠIĆ (1888. Mostar – 1944.
Mostar)
Alija
S. ĆIŠIĆ (1920. Mostar – 1943.
Mostar)
Dragi
S. ĆIŠIĆ (1922. Mostar – 1945.
Jesenice)
Husref H. ĆIŠIĆ
(1909. Mostar – 1942. Viduša)
Ibrahim M. ĆIŠIĆ
(1923. Mostar – 1944. Dahau)
Ibrahim S. ĆIŠIĆ
(1920. Mostar – 1943. Mudrike)
Mithad H. ĆIŠIĆ
(1924. Mostar – 1943. Sutjeska)
Mujo
S. ĆIŠIĆ (1911. Mostar – 1943.
Hutovo)
Nazif
M. ĆIŠIĆ (1921. Mostar – 1942.
Ratkamen)
Remzija S. ĆIŠIĆ
(1923. Mostar – 1942. Bijela)
Safet
A. ĆIŠIĆ (1928. Mostar – 1945.
Lašva)
Nikola R. ĆORIĆ
(1926. Prigrađani – 1945. Ivan-Sedlo)
Žarko
R. ĆORLUKA (1921. Pijesci – 1944.
Lokve)
Desimir K. ĆUK
(1906. Mostar – 1943. Sutjeska)
Mehmed A. ĆUMURIJA (1910. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Ekrem
O. ĆURIĆ (1927. Mostar – 1943.
Mostar)
Omer
V. ĆURIĆ (1923. Humilišani – 1944.
Čepovan)
Radomir N. ĆURKOVIĆ
(1925. Jajce – 1944. Glamoč)
18.12.2010.
Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 2. dio
Nastavak spiska imena palih boraca i antifašista za koje
je ovaj veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu
prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom
pogibije.
Ikonija J. DABARČIĆ
(1922. Nevesinje – 1944. Sarajevo)
Enver
S. DADIĆ (1916. Mostar – 1945. kod
Jajca)
Anđelko Đ. DAKIĆ
(1920. Nevesinje – 1941. Mostar)
Rafo
S. DANON (1913. Mostar – 1942.
Nevesinje)
Ćamil
S. DELIĆ (1920. Mostar – 1945.
Jasenovac)
Džemal S. DELIĆ
(1921. Mostar – 1943. Ovojci)
Nazif
A. DELIĆ (1909. Mostar – 1944.
Dahau)
Zemka
H. DELIĆ (1918. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Dževad M. DEMIROVIĆ
(1927. Mostar – 1945. Ljubljana)
Munevera M. DEMIROVIĆ
(1927. Mostar – 1943. Mostar)
Muzafer H. DERONJA
(1924. Mostar – 1943. Ovojci)
Hakija A. DERVIŠKADIĆ
(1920. Nevesinje – 1943. Sutjeska)
Šefkija A. DERVIŠKADIĆ
(1922. Nevesinje – 1943. Fojnica)
Afan
S. DIZDAR (1921. Mostar – 1944.
Doljani)
Ahmet
A. DIZDAR (1905. Mostar – 1942.
Norveška)
Hasan
A. DIZDAR (1912. Mostar – 1944.
Trusina)
Hamdija S. DIZDAREVIĆ
(1923. Mostar – 1943. Ovojci)
Ibro
I. DIZDAREVIĆ (1923. Mostar – 1942.
Bijela)
Aleksandar M. DOBRIĆ
(1924. Mostar – 1944. Zagreb)
Janko
R. DOŠLO (1924. Vrapčići – 1945.
Pazarić)
Alija
J. DRAČE (1922. Mostar – 1943.
Kamena)
Džemal O. DRAGNIĆ
(1920. Mostar – 1941. Glavatičevo)
Ahmet
H. DRLJEVIĆ (1922. Mostar – 1942.
Šibenik)
Meho
S. DRLJEVIĆ (1907. Blagaj – 1944.
Jasen)
Salko
H. DUGALIĆ (1925. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Šefko
H. DUGALIĆ (1920. Mostar – 1943.
Bijela)
Hajrudin M. DVIZAC
(1914. Mostar – 1944. Zenica)
Ibrahim A. DŽAFEROVIĆ
(1920. Gacko – 1942. Dramiševo)
Nazif
A. DŽEPO (1924. Mostar – 1943.
Kamena)
Vinko
I. DŽIDIĆ (1913. Mostar – 1942.
Mamula)
Fatima A. DŽINOVIĆ
(1925. Mostar – 1945. Pazarić)
Muhamed DŽUDŽA
(1905. Mostar – 1941. Sarajevo)
Mahmut I. ĐIKIĆ
(1916. Mostar – 1941. Kifino Selo)
Zehra
J. ĐILITOVIĆ (1925. Mostar – 1943.
Jablanica)
Salko
ĐONKO (1923. Mostar – 1944.
Dreževica)
Ahmet
O. ĐOZLIĆ (1918. Mostar – 1944.
Jasenica)
Esad
O. ĐOZLIĆ (1924. Mostar – 1945.
Trst)
Atif
A. ĐUKIĆ (1922. Mostar – 1944.
Grušća)
Ibrahim H. ĐUKIĆ
(1923. Mostar – 1943. Ovojci)
Mehmed J. ĐUKIĆ
(1921. Mostar – 1943. Ljubomir)
Omer
H. ĐUKIĆ (1925. Mostar – 1943.
Ovojci)
Ramiza J. ĐUKIĆ
(1919. Mostar – 1943. Sutjeska)
Salem
M. ĐUKIĆ (1917. Mostar – 1944.
Zenica)
Salih
J. ĐUKIĆ (1926. Mostar – 1943.
Borci)
Danilo M. ĐURASOVIĆ
(1927. Raštani – 1945. Konjic)
Novica M. ĐURASOVIĆ
(1922. Raštani – 1945. Odžak)
Abduselam M. ELEZOVIĆ
(1924. Mostar – 1943. Ovojci)
Esad
S. ELEZOVIĆ (1924. Mostar – 1945.
Jasenovac)
Ramiza A. ELEZOVIĆ
(1926. Mostar – 1945. Bihać)
Zijo
S. ELEZOVIĆ (1913. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Evald
S. ERLIH (???? ???? - ????
????)
Omer
M. FAZIL (1909. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Hatidža A. FAZLINOVIĆ
(1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)
Džemal M. FEJIĆ
(1917. Mostar – 1945. Čapljina)
Ešref
M. FEJIĆ (1923. Mostar – 1943.
Đajići)
Samija M. FEJIĆ-KRAJINA
(1909. Mostar – 1944. Jasenovac)
Šefko
M. FEJIĆ (1915. Mostar – 1942. Sipnica
kod Bileće)
Jerko
N. FERTILIO (1925. Mostar – 1944.
Trebinje)
Osman
S. FETIĆ (1923. Jare – 1944.
Razići)
Ramiza R. FORIĆ
(1924. Nevesinje – 1943. Mostar)
Asim
H. FRENJO (1920. Mostar – 1943.
Porim)
Rifat
H. FRENJO, narodni heroj
(1923. Mostar – 1943. Sutjeska)
Ibro
M. FRKO (1923. Mostar – 1942.
Mrkonjić-Grad)
Mitar
S. GAČIĆ (1922. Žitomislići – 1944.
Trusina)
Branko N. GAŠIĆ
(1923. Bačevići – 1943. Sutjeska)
Vaso
R. GAŠIĆ (1913. Bačevići – 1942.
Vrdolje)
Stevo
U. GATALO (1921. Potoci – 1942.
Potoci)
Imšir
I. GIGIĆ (1890. Mostar – 1941.
Lepoglava)
Mirko
M. GLAVAŠ (1920. Hodbina – 1944.
Kamena)
Mustafa S. GLAVOVIĆ
(1905. Mostar – 1945. Sarajevo)
Salko
O. GLAVOVIĆ (1895. Kuti-Livač – 1945.
Kuti-Livač)
Radojka R. GNJATIĆ-IVANIŠEVIĆ (1918. Mostar – 1944.
Ovojci)
Anđelko E. GOATTI
(1893. Mostar – 1943. Ovojci)
Novica M. GOLO
(1921. Bačevići – 1945. Ivan-Sedlo)
Ranko
Š. GOLO (1926. Mostar – 1944.
Vilenjaci)
Kasim
S. GOLOŠ (1928. Blagaj – 1945.
Ivan-Sedlo)
Mujo
H. GOLOŠ (1921. Vranjevići – 1944.
Gnjilo Brdo)
Mujo
M. GOLOŠ (1922. Blagaj – 1945.
Logatec)
Omer
A. GOLUBIĆ (1921. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Halil
H. GOSTO (1925. Gnojnice – 1945.
Ostrožac)
Milan
S. GOVEDARICA (1907. Mostar – 1941.
Mostar)
Salko
M. GOZO (1908. Mostar – 1944.
Sarajevo)
Osman
D. GREBO (1921. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Avdo
A. GUŠIĆ (1922. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Emina
H. HAĆAM (1918. Bratunac – 1943.
Sutjeska)
Mithad H. HAĆAM, narodni heroj (1917. Bratunac – 1942.
Konjuh)
Nedžad H. HAĆAM
(1920. Lukavac – 1942. Glavatičevo)
Ćamil
M. HADŽAJLIĆ (1907. Mostar – 1943.
Ovojci)
Nusret M. HADŽIĆ
(1916. Mostar – 1945. Sarajevo)
Rizah
S. HADŽIMAHMUTOVIĆ (1920. Mostar – 1943.
Kamena)
Kemal
A. HADŽIMAHOVIĆ (1922. Mostar – 1945.
Ivan-Sedlo)
Ibrahim A. HADŽIMUSIĆ
(1912. Mostar – 1943. Ostrožac)
Ahmet
O. HADŽIOMEROVIĆ (1920. Mostar – 1943.
Meka Gruda, Plana)
Jusuf
A. HADŽIOMEROVIĆ (1914. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Muhamed M. HADŽIOMEROVIĆ
(1918. Mostar – 1942. Dramiševo)
Arif
S. HADŽISELIMOVIĆ (1924. Mostar – 1945.
Jasenice)
Hasan
I. HAJDO (1910. Mostar – 1942.
Blaca)
Hilmija A. HAKALO
(1920. Mostar – 1943. Sutjeska)
Muhamed O. HOJLAŠ
(1921. Mostar – 1942. Česim)
Rudolf HROZNIČEK
(1904. Mostar – 1942. Jasenovac)
Mujo
I. HUBANA (1916. Humilišani – 1942.
Glavatičevo)
Velija O. HUJDUR
(1912. Mostar – 1941. Lepoglava)
Esad
M. HUMO (1925. Mostar – 1943.
Dubrave)
Mustafa M. HUMO
(1910. Mostar – 1941. Lepoglava)
Alija
M. HUSAGIĆ (1914. Blagaj – 1943.
Kaluđer-Vode)
Omer
A. HUSIĆ (1924. Kružanj – 1945. Ilirska
Bistrica)
Alija
I. HUSKOVIĆ (1924. Mostar – 1945.
Štajerska)
Meho
I. HUSKOVIĆ (1905. Mostar – 1943.
Ovojci)
Mustafa I. HUSKOVIĆ
(1917. Mostar – 1941. kod Nevesinja)
Nazif
S. HUSKOVIĆ (1926. Mostar – 1943.
Prozor)
Meho
S. HUSNIĆ (1920. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Šerif
R. HUSREFOVIĆ (1921. Mostar – 1941.
Gornji Milanovac)
Smajo
M. IBRULJ (1922. Ljubuški – 1943.
Ovojci)
Gavrilo A. ILIĆ
(1922. Mostar – 1944. Pohorje)
Franjo F. INTIHAR
(1909. Zagreb – 1943. Ausburg)
Enes
M. ISIĆ (1928. Mostar – 1945.
Ivan-Sedlo)
Huso
D. ISIĆ (1915. Gnojnice – 1945.
Istra)
Meho
S. ISIĆ (1915. Gnojnice – 1945.
Istra)
Omer
O. ISIĆ (1925. Gnojnice – 1945.
Istra)
Salih
R. ISLAMOVIĆ (1910. Prozor – 1944.
Bengazi)
Milan
R. IVANIŠEVIĆ (1921. Nevesinje – 1943.
Travnik)
Spaso
Đ. IVANIŠEVIĆ (1921. Ortiješ – 1945.
Blažuj)
Milena V. IVELJA
(1928. Mostar – 1945. Umoljani)
Milan
V. IVETIĆ (1909. Mostar – 1942.
Bijela)
18.12.2010.
Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 3. dio
Nastavak spiska imena palih boraca i antifašista za koje
je ovaj veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu
prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom
pogibije.
Eneza
A. JAKIROVIĆ (1929. Mostar – 1945.
Sušak)
Hasan
O. JAKIROVIĆ (1923. Mostar – 1944.
Bivolje Brdo)
Safet
D. JAKUPOVIĆ (1927. Mostar – 1943.
Šumanci)
Đorđo
D. JANJALIJA (1919. Mostar – 1943.
Ovojci)
Pero
D. JANJALIJA (1913. Mostar – 1943.
Ovojci)
Luka
Š. JANJIĆ (1922. Raška Gora – 1945.
Trst)
Mila
S. JANJIĆ (1924. Raška Gora – 1944.
Kruševica)
Nada
U. JANJIĆ (1929. Mostar – 1945.
Ivan-Sedlo)
Petar
T. JANJIĆ (1920. Bogodol – 1945. Otok
Cres)
Simo
M. JANJIĆ (1924. Raška Gora – 1944.
Podorašac)
Stojan M. JANJIĆ
(1921. Raška Gora – 1945. Ilirska
Bistrica)
Ćamila A. JELIN-DELIĆ
(1907. Mostar – 1944. Jasenovac)
Husein A. JERKOVIĆ
(1920. Mostar – 1945. Lađevac)
Jusuf
A. JERKOVIĆ (1925. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Krsto
M. JOKANOVIĆ (1925. Malo Polje – 1945.
Ivan-Sedlo)
Smajil A. JUGO
(1919. Mostar – 1943. Ovojci)
Ekrem
A. JUSUFOVIĆ (1922. Mostar – 1942.
Janjina)
Vejsil A. KAJAN
(1924. Blagaj – 1945. Konjic)
Branko M. KAJGO
(1924. Gubavica – 1944. Hurgud)
Slavko L. KAJGO
(1926. Hodbina – 1944. Rabina)
Džemal A. KAJTAZ
(1912. Mostar – 1943. Stara Gradiška)
Husnija Š. KANJE
(1921. Mostar – 1942. Janjina)
Mustafa M. KANJE
(1910. Mostar – 1942. Janjina)
Salih
S. KANJE (1916. Mostar – 1943.
Dahau)
Meho
S. KAPIĆ (???? ???? - ????
????)
Ahmet
M. KARA (1922. Gubavica – 1945.
Vilenjaci)
Zdenka M. KARAČIĆ
(1927. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)
Izeta
O. KARADŽA (1927. Mostar – 1945.
Bihać)
Božidar T. KARAN
(1910. Mostar – 1941. Mostar)
Hašmeta M. KARIĆ
(1927. Mostar – 1945. Otok Krk)
Mehmed M. KARIĆ
(1920. Mostar – 1945. Zavidovići)
Mileva I. KARIŠIK
(1926. Vareš – 1944. Mostar)
Asim
O. KASUMAČIĆ (1924. Mostar – 1945.
Bihać)
Hajrudin S. KATICA
(1921. Mostar – 1941. Gospić)
Hilmija A. KATICA
(1926. Mostar – 1944. Grušća)
Ibro
M. KAZAZIĆ (1913. Mostar – 1943.
Ovojci)
Nafik
S. KAZAZIĆ (1921. Mostar – 1943.
Ovojci)
Osman
O. KAZAZIĆ (???? Mostar - ????
????)
Muhamed H. KEBO
(1920. Mostar – 1945. Kiseljak)
Omer
B. KLJAKO (1912. Nevesinje – 1942.
Konjic)
Anđa
I. KNEŽEVIĆ (1911. Prozor – 1944.
Jasenovac)
Drago
D. KNEŽIĆ (1922. Mostar – 1942.
Viduša)
Luka
D. KNEŽIĆ (1912. Mostar – 1943.
Šćit)
Slavko R. KNEŽIĆ
(1921. Hodbina – 1945. Ivan-Sedlo)
Rizvo
I. KOLIČIĆ (1924. Kokorina – 1945.
Ivan-Sedlo)
Pašo
M. KOLUDER (1902. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Hana
S. KOLUKČIJA (1923. Mostar – 1942. Stara
Gradiška)
Šefkija M. KOMADINA
(1907. Mostar – 1943. Ovojci)
Mihajlo E. KON
(1924. Mostar – 1945. kod Bihaća)
Mirko
P. KONJEVOD (1924. Mostar – 1943.
Ovojci)
Branko V. KOSJERINA
(1907. Trebinje – 1942. Česim)
Dušan
S. KOSTADINOVIĆ (1908. Mostar – 1942.
Lipete)
Hasan
O. KOTLICA (1921. Mostar – 1942.
Pale)
Borivoje R. KOVAČEVIĆ
(1924. Mostar – 1941. Mostar)
Jefto
KOVAČEVIĆ (1894. Nevesinje – 1942.
Nevesinje)
Mira
R. KOVAČEVIĆ (1920. Mostar – 1944.
Aleksandrovac)
Mirko
J. KOVAČEVIĆ (1928. Mostar – 1944.
Nevesinje)
Radoslav M. KOVAČEVIĆ
(1919. Nevesinje – 1941. Svilajnac)
Radojka S. KRČMAR
(1925. Varaždin – 1943. Kočevje)
Bosa
I. KRČUM (1907. Mostar – 1943.
Svilajnac)
Hasan
M. KRESO (1903. Mostar – 1941.
Lepoglava)
Hatidža M. KRESO
(1924. Mostar – 1945. Bihać)
Hilmija H. KRESO
(1900. Mostar – 1945. Zagreb)
Ismet
A. KRESO (1917. Mostar – 1944.
Krstac)
Mustafa M. KRESO
(1914. Mostar – 1943. Dramiševo)
Ivan
A. KREŠIĆ (1921. Mostar – 1943.
Mostar)
Jozo
J. KREŠIĆ (1914. Sovići – 1945.
Trst)
Salko
R. KRHAN (1923. Gnojnice – 1945.
Ostrožac)
Ejub
S. KRPO (1922. Mostar – 1944.
Đanići)
Husref S. KRPO
(1912. Mostar – 1942. Viduša)
Hasnija O. KRUŠKONJA
(1925. Mostar – 1944. Mostar)
Đorđe
V. KUIĆ (1929. Mostar – 1945.
Istra)
Ludvig I. KUJUNDŽIĆ
(1918. Mostar – 1943. Maršun)
Halil
N. KUKO (1922. Prigrađani – 1945.
Ostrožac)
Omer
O. KUKO (1906. Prigrađani – 1945.
Čabar)
Aleksandar T. KULJIĆ
(1924. Mostar – 1945. Karlovac)
Jusuf
M. KUPUSIJA (1921. Mostar – 1945. Sv.
Katarina)
Svetko S. KURTEŠ
(1924. Kuti-Livač – 1945. Ivan-Sedlo)
Veljko D. KUZMAN
(1924. Pijesci – 1944. Čvaljina)
Suzana Š. LAKATOŠ
(1922. Novi Sad – 1942. Glavatičevo)
Enver
S. LAKIŠIĆ (1920. Mostar – 1943.
Visoko)
Mustafa A. LAKIŠIĆ
(1914. Mostar – 1943. Žuglići)
Pero
V. LAŽETIĆ (1921. Mostar – 1942.
Dramiševo)
Sulejman S. LEHO
(1921. Blagaj – 1942. Jasenovac)
Jakov
S. LEVI (1901. Sarajevo – 1941.
Jasenovac)
Leon
A. LEVI (1922. Sarajevo – 1943.
Sutjeska)
Omer
I. LIVNJAK (1921. Mostar – 1944.
Vlahović)
Jovo
Đ. LUČIĆ (1920. Hodbina – 1944.
Kamena)
Alija
R. LULIĆ (1911. Vranjevići – 1944.
Vranjevići)
Muhamed R. LJUBOVIĆ
(1912. Mostar – 1944. Gacko)
Mahmut A. LJUBUNČIĆ
(1918. Glamoč - 1943.
Bišina)
Hasan
A. MACIĆ (1927. Prigrađani – 1945.
Kiseljak)
Hasan
S. MACIĆ (1903. Mostar – 1943.
Mostar)
Rade
M. MAJSTOROVIĆ (1913. Mostar – 1941.
Lepoglava)
Meho
I. MAKSUMIĆ (1922. Kružanj – 1945.
Ivan-Sedlo)
Omer
A. MAKSUMIĆ (1915. Kružanj – 1943.
Dolovi)
Jusuf
J. MALKOČ (1906. Mostar – 1943.
Ovojci)
Alija
M. MARIĆ (1925. Dobrč – 1945.
Bihać)
Bajro
D. MARIĆ (1920. Podvelež – 1945.
Ivan-Sedlo)
Dr
Zvonko MARIĆ (???? Mostar – 1942.
Herceg-Novi)
Žarko
Đ. MARIĆ (1926. Mostar – 1944.
Čapljina)
Franjo N. MARKIĆ
(1918. Mostar – 1942. Andrijevica)
Pero
J. MARKULIN (1922. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Husein H. MASLIĆ
(1923. Mostar – 1943. Mostar)
Remzija O. MASLO
(1922. Mostar – 1945. Bihać)
Desa
R. MASTILOVIĆ (1921. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Dragutin R. MASTILOVIĆ
(1914. Mostar – 1941. Sarajevo)
Ante
N. MATIĆ (1923. Mostar – 1944.
Kreševo)
Ljubo
I. MATKOVIĆ (1924. Bogodol – 1945.
Bradina)
Milan
G. MATKOVIĆ (1923. Malo Polje – 1945.
Postojna)
Mirko
R. MATRAK (1914. Gnojnice – 1943.
Sutjeska)
Nikola M. MATRAK
(1923. Gnojnice – 1945. Ivan-Sedlo)
Risto
J. MATRAK (1920. Gnojnice – 1944. kod
Sarajeva)
Tomo
V. MEDAN (1926. Ortiješ – 1944.
Pijesci)
Rudolf F. MEDVEŠEK
(1913. Mostar – 1943. Lička Kapela)
Mira
I. MEDVEŠEK (1917. Mostar – 1944.
Sarajevo)
Alija
I. MEHIĆ (1927. Prigrađani – 1945.
Tržič)
Esad
A. MEHIĆ (1923. Mostar – 1945.
Bihać)
Osman
S. MEHIĆ (1922. Mostar – ????
????)
Zajko
Š. MEHIĆ (1887. Mostar – 1945. Stara
Gradiška)
Đulsa
O. MEHMEDOVIĆ (1925. Mostar – 1944.
Jajce)
Ahmet
D. MEMIĆ (1920. Kružanj – 1945.
Ivan-Sedlo)
Omer
M. MESIHOVIĆ (1906. Ljubuški – 1944.
Jasenovac)
Svetko J. MIČEVIĆ
(1923. Žitomislići – 1944. Gacko)
Milorad M. MIČIĆ
(1923. Mostar – 1945. Bihać)
Staka
J. MIČKOVIĆ (1924. Mostar – 1943.
Ljeskov Dub)
Dr
Ivica J. MILAKOVIĆ (1893. Sarajevo –
1944. Mostar)
Ismet
M. MILAVIĆ (1908. Mostar – 1941.
Narvik)
Mustafa F. MILAVIĆ
(1921. Mostar – 1945. Mostar)
Salko
S. MILAVIĆ (1920. Mostar – 1943.
Slovenija)
Marica M. MILETIĆ
(???? Mostar - ???? ????)
Mile
Z. MILETIĆ (1924. Mostar – 1942.
Mostar)
Pava
J. MILETIĆ (1922. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Zvonko N. MILETIĆ
(1923. Mostar – 1944. Zagreb)
Danilo R. MILIĆEVIĆ
(1919. Hrgud – 1943. Sutjeska)
Krunoslav R. MILIĆEVIĆ
(1923. Mostar – 1943. Ovojci)
Nikola M. MILIĆEVIĆ
(1925. Mostar – 1944. Grušća)
Risto
V. MILIĆEVIĆ (1921. Mostar – 1942.
Zvijerina)
18.12.2010.
Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 4. dio
Nastavak spiska imena palih boraca i antifašista za koje
je ovaj veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu
prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom
pogibije.
Sreten MILJAK
(???? Mostar – 1943. Sutjeska)
Mustafa F. MIRICA
(1919. Mostar – 1943. Gacko)
Esad
J. MIŠIĆ (1924. Mostar – 1943.
Zijemlje)
Muhamed A. MOMIĆ
(1885. Mostar – 1943. Nevesinje)
Mevludin H. MORIĆ
(1930. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)
Asim
R. MRGAN (1923. Mostar – 1944.
Doboj)
Alija
H. MRKONJIĆ (???? Mostar – 1945.
Sarajevo)
Salko
I. MRKONJIĆ (1923. Mostar - ????
????)
Dušan
J. MUČIBABIĆ (1907. Mostar – 1941.
Mostar)
Mugdeta M. MUJAN
(1927. Mostar – 1944. Grušća)
Vahida V. MUJAN
(1928. Mostar – 1944. Grušća)
Derviš M. MUJIĆ
(1922. Mostar – 1945. Jasenovac)
Dr
Safet I. MUJIĆ, narodni heroj
(1908. Mostar – 1942. Zabrđe)
Salko
M. MUSLIBEGOVIĆ (1897. Mostar – 1943.
Mostar)
Abdurahman A. MUSTAFIĆ
(1910. Blagaj – 1945. Prozor)
Reuf
B. MUTNICA (1921. Mostar – 1943. Banja
Luka)
Života S. NEIMAROVIĆ
(1920. Mostar – 1942. Bileća)
Ibro
M. NEZIROVIĆ (1926. Humilišani – 1945.
Tržič)
Mehmed A. NOŽIĆ
(1926. Mostar – 1945. Otok Krk)
Osman
A. NOŽIĆ (1924. Mostar – 1943.
Ovojci)
Šefik
O. OBAD, narodni heroj
(1923. Blagaj – 1943. Sutjeska)
Halil
M. OMANOVIĆ (1926. Humilišani – 1945.
Bihać)
Mehmed A. OMERAGIĆ
(1917. Mostar – 1944. Stara Gradiška)
Mirko
J. ONEŠČUK (1923. Grude – 1943.
Ljubija)
Sofija J. ONEŠČUK
(1926. Grude – 1944. Grušća)
Dr
Asim A. OPIJAČ (1896. Stolac – 1945.
Jasenovac)
Zvonimir J. ORLIĆ
(1910. Pula – 1942. Ostrožac)
Alija
H. ORUČ (1921. Mostar – 1945.
Mostar)
Hasan
H. ORUČEVIĆ (1914. Mostar – 1943.
Nevesinje)
Zdravko R. OSTOJIĆ
(1923. Mostar – 1943. Slovenija)
Selim
O. PAJEVIĆ (1927. Mostar – 1944.
Sarajevo)
Ethem
S. PALA (1923. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Ibrahim S. PALA
(1924. Mostar – 1943. Čičevo)
Mehmed M. PALA
(1921. Mostar – 1943. Ovojci)
Šaćir
M. PALATA (1914. Mostar – 1941. Borci,
Konjic)
Drago
D. PALAVESTRA (1925. Mostar – 1943.
Mostar)
Savo
S. PALAVESTRA (1926. Gnojnice – 1945.
Dubrave)
Džemal D. PAŠIĆ
(1928. Gacko – 1945. Trnovo)
Emir
Z. PAŠIĆ (1922. Mostar – 1945.
Ivan-Sedlo)
Mustafa I. PAŠIĆ
(1906. Mostar – 1942. Ribari)
Zvonko D. PAUŠEK
(1920. Mostar – 1943. Crna Gora)
Dejan
D. PAVIĆ (1926. Mostar – 1944.
Nevesinje)
Marta
R. PAVIĆ (1926. ???? – 1943.
Kamena)
Avdija M. PAVLOVIĆ
(1902. Mostar – 1943. Ovojci)
Ljubo
N. PAVLOVIĆ (1926. Mostar – 1944.
Brasina)
Muhamed H. PECIĆ
(1908. Mostar – 1945. Sarajevo)
Muhamed S. PEKUŠIĆ
(1924. Trebinje – 1944. Jasenovac)
Tatjana L. PEŠKO
(1923. Mostar – 1941. Mostar)
Ibro
A. PEZO (1920. Mostar – 1942.
Špiljani)
Salko
M. PEZO (1921. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Rade
N. PIČETA (1912. Mostar – 1944. Stara
Gradiška)
Milorad B. PIKULA
(1924. Mostar – 1943. Bijela)
Ahmet
S. PINTUL, narodni heroj
(1922. Mostar – 1943. Džepa)
Salem
A. PINTUL (1927. Mostar – 1944.
Baljci)
Božo
K. PIŠTALO (1912. Prigrađani – 1942.
Foča)
Halil
M. POLČIĆ (1902. Jasenjani – 1943.
Jasenjani)
Dejan
M. POPOVIĆ (1910. Mostar – 1941.
Mostar)
Vera
M. POPOVIĆ (1911. Mostar – 1941.
Mostar)
Branko N. PRERAD
(1922. Hodbina – 1943. Hodbina)
Slavko S. PRSTOJEVIĆ
(1922. Nevesinje – 1942. Čučug)
Đuro
L. PUDAR (1919. Pijesci – 1944.
Mišljen)
Mirko
M. PUDAR (1921. Pijesci – 1941.
Miholjača)
Omer
Saliha PUZIĆ (1926. Mostar – 1943.
Ribnica)
Omer
Sule PUZIĆ (1931. Mostar – 1945.
Mostar)
Sabrija S. PUZIĆ
(1921. Mostar – 1943. Žuglići)
Teofik A. PUZIĆ
(1914. Mostar – 1943. Ovojci)
Miloš
R. RACO (1913. Mostar – 1942.
Glavatičevo)
Jovan
L. RAČIĆ (1895. Zijemlje – 1944.
Zaborani)
Stevo
J. RAČIĆ (1922. Zijemlje – 1944.
Gubavica)
Borivoje P. RADAN
(1923. Mostar – 1943. Kamena)
Lazo
T. RADIŠIĆ (1896. Mostar – 1944. Stara
Gradiška)
Meho
D. RAHIMIĆ (1915. Pijesci – 1943.
Sutjeska)
Ibrahim S. RALJEVIĆ
(1918. Mostar – 1945. Jasenovac)
Muhamed A. RALJEVIĆ
(1923. Mostar – 1945. Sarajevo)
Mustafa A. RALJEVIĆ
(1926. Mostar – 1945. Jasenovac)
Besim
M. RAMIĆ (1927. Mostar – 1945.
Bihać)
Ivan
A. RAMLJAK (1916. Polog – 1945.
Podorašac)
Ahmet
S. REBAC (1911. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Husnija M. REBAC
(1918. Mostar – 1942. Mostar)
Husnija S. REBAC
(1922. Mostar – 1943. Sutjeska)
Mehmed S. REBAC
(1915. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)
Remzija M. REBAC
(1908. Mostar – 1944. Jasenovac)
Mustafa M. REPAK
(1920. Mostar – 1942. Dramiševo)
Miralem M. RIBICA
(1920. Mostar – 1943. Mostar)
Ekrem
A. RIĐANOVIĆ (1923. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Alija
A. RIZIKALO (1924. Mostar – 1943.
Mostar)
Savo
Č. ROMOVIĆ (1914. Nevesinje – 1944.
Nevesinje)
Dušan
V. RUPAR (1919. Hodbina – 1942.
Bakračuša)
Bisera M. SALAHOVIĆ
(1924. Trebinje – 1942. Zvijerina)
Đorđe
S. SALATIĆ (1899. Nevesinje – 1941.
Mostar)
Alija
H. SALKOVIĆ (1913. Mostar – 1943.
Ovojci)
Salem
A. SALKOVIĆ (1923. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Gojko
A. SAMARDŽIĆ (1923. Mostar – 1943.
Sutjeska)
Ives
V. SAMARDŽIĆ (1925. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Džemila P. SARIĆ
(1920. Avtovac – 1944. Stara
Gradiška)
Kasim
N. SARIĆ (1925. Mostar – 1944.
Prozor)
Smail
H. SARIĆ (???? Mostar - ????
Bileća)
Jovo
D. SAVIĆ (1917. Bačevići – 1944.
Mostar)
Petko
D. SAVIĆ (1925. Bačevići – 1943.
Sutjeska)
Žarko
M. SAVIĆ (1923. Bačevići – 1943.
Prebilovci)
Ahmet
A. SEFIĆ (1918. Mostar – 1941.
Ovojci)
Muriz
O. SEFIĆ (1925. Mostar – 1944.
Zijemlje)
Šerif
A. SEFIĆ (???? Mostar - ????
????)
Mujo
S. SELIMHODŽIĆ (1908. Mostar – 1943.
Mostar)
Salko
A. SKANDO (1921. Mostar – 1944.
Mostar)
Milorad V. SKIBA
(1926. Mostar – 1944. Trusina)
Salem
A. SKIKIĆ (1922. Mostar – 1942.
Konjic)
Salko
A. SKIKIĆ (1914. Mostar – 1945. Sv.
Katarina)
Bogdan L. SKOČAJIĆ
(1921. Blagaj – 1942. kod Bileće)
Božo
M. SKOČAJIĆ (1922. Nevesinje – 1943.
Mostar)
Dragoljub Đ. SKOČAJIĆ
(1925. Blagaj – 1945. Ivan-Sedlo)
Esad
M. SLIPIČEVIĆ (1922. Mostar – 1943.
Brđani)
Dr
Vjekoslav N. SLOVINIĆ (1903. Brač –
1944. Jasenovac)
Vasilije S. SORAJIĆ
(1921. Mostar – 1941. Mostar)
Josip
I. SOSA (1912. Grude – 1943.
Lištica)
Ahmet
M. SPUŽIĆ (1922. Mostar – 1944.
Kušići)
Ranko
R. SRNA (1921. Mostar – 1945.
Istra)
Ljubo
STAJIĆ (???? Mostar – 1944.
Jarše)
Branko N. SUDAR
(1927. Bačevići – 1945. Bišina)
Danilo M. SUDAR
(1915. Bačevići – 1944. Mostar)
Jovo
R. SUDAR (1924. Bačevići – 1943.
Sutjeska)
Vlado
L. SUDAR (1927. Bačevići – 1944.
Vilusi)
Žarko
S. SUDAR (1925. Bačevići – 1944.
Bileća)
Kemal
I. SULEJMANOVIĆ (1922. Mostar – 1944.
Jasenovac)
Mehmed H. ŠABIĆ
(1901. Mostar – 1941. Gospić)
Smail
H. ŠABIĆ (1927. Mostar – 1944.
Gorica)
Rašid
A. ŠAHINAGIĆ (1919. Nevesinje – 1945.
Vrhnika)
Nebojša Š. ŠAIN
(1924. Mostar – 1944. Beograd)
Mehmed S. ŠAPUH
(1922. Mostar – 1942. Bijela)
Safet
S. ŠAPUH (1923. Mostar – 1944.
Jasenovac)
Elefif S. ŠARAN
(1921. Mostar – 1942. Bijela)
Alija
M. ŠARIĆ (1921. Mostar – 1945.
Čapljina)
Džemšid H. ŠARIĆ
(1912. Mostar – 1941. Dubrave)
Hidajet H. ŠARIĆ
(1924. Mostar – 1942. Dramiševo)
Ismet
H. ŠARIĆ (1915. Mostar – 1942.
Breza)
Kemal
A. ŠARIĆ (1921. Mostar – 1943.
Blace)
Nijaz
H. ŠARIĆ (1909. Mostar – 1943.
Sutjeska)
18.12.2010.
Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 5. dio
Nastavak spiska imena palih boraca i antifašista za koje
je ovaj veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu
prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom
pogibije.
Alija
A. ŠEHIĆ (1926. Grabovica – 1945.
Ivan-Sedlo)
Ahmet
M. ŠEHOVIĆ (1919. Mostar – 1943.
Brđani)
Salko
M. ŠEHOVIĆ (1917. Mostar – 1942.
Dramiševo)
Mujo
M. ŠEMIĆ (1926. Kamena – 1945.
Ivan-Sedlo)
Salko
S. ŠESTIĆ (1922. Mostar – 1943.
Mostar)
Ahmet
A. ŠEVA (1919. Mostar – 1942.
Romanija)
Fatima A. ŠEVA
(1924. Mostar – 1944. Grušća)
Omer
A. ŠEVA (1913. Mostar – 1941.
Mostar)
Zijad
H. ŠEVA (1918. Mostar – 1944.
Slovenija)
Neda
N. ŠIMIĆ (1921. Mostar – 1942.
Zaborani)
Osman
O. ŠIŠIĆ (1920. Mostar – 1944.
Grušća)
Ružica M. ŠIŠIĆ
(1924. Mostar – 1945. Istra)
Muhamed H. ŠIŠIRAK
(1920. Mostar – 1943. Ovojci)
Ante
M. ŠKEGRO (1926. Kuti-Livač – 1944.
Kožuh)
Aleksa R. ŠKORO
(1920. Bačevići – 1945. Široki Brijeg)
Branko S. ŠKORO (1925. Bačevići – 1943. Sutjeska)
Branko S. ŠKORO (1925. Bačevići – 1943. Sutjeska)
Jovo
S. ŠKORO (1927. Bačevići – 1945. Ilirska
Bistrica)
Marko
S. ŠKORO (1923. Bačevići – 1945.
Trst)
Milan
Đ. ŠKORO (1924. Slipčići – 1945.
Nevesinje)
Milorad R. ŠKORO
(1924. Slipčići – 1945. Ivan-Sedlo)
Savo
M. ŠKORO (1925. Bačevići – 1945.
Trst)
Vasilije V. ŠKORO
(1929. Mostar – 1944. Vrčin, Avala)
Živko
S. ŠKORO (1920. Mostar – 1941.
Mostar)
Predrag Lj. ŠKROBIĆ
(1923. Mostar – 1943. Sutjeska)
Omer
R. ŠPAGO (1925. Gnojnice – 1945.
Istra)
Vasilije Ž. ŠPARAVALO
(1924. Mostar – 1944. Jasenovac)
Dr
Leo ŠTERN (1907. Sarajevo – 1942.
Janjina)
Salko
M. ŠUKO (1919. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Stjepan S. ŠULENTIĆ
(1914. Mostar – 1942. Bijela)
Cvitan I. ŠUMAN
(1918. Raška Gora – 1943. Sutjeska)
Omer
O. ŠUNJE (1925. Podgorani – 1945.
Turija)
Božo
B. ŠUPLJEGLAV (1924. Ortiješ – 1944.
Lakiševina)
Mirko
M. ŠUPLJEGLAV (1923. Ortiješ – 1943.
Bileća)
Muhamed O. TASLAMAN
(1920. Mostar – 1942. Bijela)
Mehmed A. TASO
(1920. Mostar – 1942. Gračanica)
Ilija
L. TELEBAK (1925. Ravni – 1945.
Ivan-Sedlo)
Ismet
TERZIMEHIĆ (1908. Tešanj – 1942.
Narvik)
Husein S. TIKVEŠA
(1924. Šurmanci – 1944. Grušća)
Zagorka M. TOHOLJ
(1924. Mostar – 1944. Konjic)
Meho
H. TOJAGA (1921. Pijesci – 1945.
Kokorina)
Zejna
H. TOJAGA (1903. Nevesinje – 1944.
Buna)
Smail
A. TOPUZ (1926. Blagaj – 1945.
Logatec)
Vaso
P. TOŠIĆ (1906. Mostar – 1941.
Lepoglava)
Avdo
O. TRBONJA (1913. Mostar – 1941.
Jasenovac)
Bećir
J. TRBONJA (1919. Mostar – 1944.
Konjic)
Jusuf
S. TRBONJA (1924. Mostar – 1945.
Mostar)
Omer
J. TRBONJA (1928. Mostar – 1945.
Busovača)
Mahmud H. TRČALO
(1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)
Slavko D. TRIFKOVIĆ
(1922. Raštani – 1945. Ostrožac)
Janko
M. TRIŠIĆ (1924. Potoci – 1945.
Gubavica)
Ahmet
H. TURIĆ (1921. Mostar – 1944.
Nevesinje)
Tripo
Đ. ULJAREVIĆ (1922. Mostar – 1942.
Herceg-Novi)
Lazar
S. UNKOVIĆ (1896. Mostar – 1941.
Mostar)
Predrag J. VASIĆ
(1914. Mostar – 1941. Mostar)
Rasim
O. VEJZOVIĆ (1918. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Kemal
A. VELAGIĆ (1926. Mostar – 1944.
Kula)
Omer
A. VELAGIĆ (1923. Mostar – 1945.
Igman)
Albina VELIČANIN
(???? ???? - ???? ????)
Ibro
O. VEŽIĆ (1911. Gnojnice – 1945.
Kiseljak)
Avdija M. VIĐEN
(1911. Mostar – 1943. Dahau)
Šefik
M. VILA (1920. Mostar – 1942.
Janjina)
Dževad H. VRGORA
(1924. Mostar – 1944. Zagreb)
Zijad
H. VRGORA (1926. Mostar – 1943.
Ovojci)
Milivoje V. VUČETIĆ
(1922. Čapljina – 1943. Mostar)
Eman
M. VUČIJAKOVIĆ (1927. Mostar – 1945.
Sarajevo)
Muhamed H. VUČIJAKOVIĆ
(1905. Mostar – 1945. Sarajevo)
Zdravko VUJADINOVIĆ
(???? ???? – 1944. Prijevorac)
Muhamed D. VUK
(1924. Mostar – 1943. Stara Gradiška)
Danilo A. VUKAJLOVIĆ
(1905. Bileća – 1943. Sutjeska)
Vasko
P. VUKIČEVIĆ (1923. Mostar – 1944.
Glavatičevo)
Aleksandar R. VUKOVIĆ
(1910. Mostar – 1944. Drniš)
Branko L. VUKOVIĆ
(1912. Vihovići – 1943. Ub)
Drago
P. VUKOVIĆ (1897. Mostar – 1944.
Drvar)
Mladen G. VUKOVIĆ
(1917. Mostar – 1942. Romanija)
Rade
G. VUKOVIĆ (1926. Mostar – 1945.
Ivan-Sedlo)
Radojka G. VUKOVIĆ
(1924. Mostar – 1943. Jasenovac)
Slobodan G. VUKOVIĆ
(1919. Mostar – 1941. Ovojci)
Spaso
P. VUKOVIĆ (1922. Mostar – 1944.
Čapljina)
Zlatka VUKOVIĆ
(1893. Mostar – 1941. Ovojci)
Živko
Lj. VUKOVIĆ (1922. Mostar – 1942.
Borač)
Muhamed S. ZAGORČIĆ
(1921. Mostar – 1943. Nevesinje)
Hasan
S. ZAHIROVIĆ, narodni heroj
(1919. Mostar – 1943. Kobilja Glava)
Mehmed D. ZALIHIĆ
(1888. Mostar – 1942. Bijela)
Rabija N. ZEKIĆ
(1924. Gacko – 1943. Župa)
Ante
S. ZELENIKA (1922. Mostar – 1943.
Mostar)
Ljubo
F. ZELENIKA (1916. Mostar – 1942.
Mostar)
Halil
H. ZLOMUŠICA (1922. Banjdol – 1945.
Ivan-Sedlo)
Andrija P. ZOVKO
(1924. Polog – 1945. Sv. Katarina)
Ivko
P. ZOVKO (1913. Polog – 1945. Opčine,
Trst)
Stojan I. ZOVKO
(1919. Polog – 1943. Lađevice)
Ante
A. ZUANIĆ (1924. Rogatica – 1942.
Bjelimići)
Reuf
M. ZUPČEVIĆ (1923. Mostar – 1944.
Pohorje)
Tadžudin M. ZUPČEVIĆ
(1926. Mostar – 1945. Tuzla)
Borivoje D. ZUROVAC
(1917. Mostar – 1942. Mamula)
Vukašin D. ZUROVAC
(1911. Mostar – 1942. Lajkovac)
Stjepan ŽIVIĆ
(1913. Sao Paolo – 1943. Sutjeska)
Muhamed M. ŽULJEVIĆ
(1922. Mostar – 1943. Sutjeska)
18.12.2010.
Hasan Zahirović Laca (1920. - 1943.), komandir čete u Mostarskom bataljonu Desete hercegovačke udarne brigade i narodni heroj Jugoslavije
Hasan Zahirović Laca (1920. - 1943.), komandir čete u
Mostarskom bataljonu Desete hercegovačke udarne brigade i narodni heroj
Jugoslavije. Rođen je 1920. godine u Mostaru.
Potiče iz siromašne zanatlijske porodice. Porodične prilike i očeva nezaposlenost natjerale su njegovu porodicu da se odseli iz Mostara.
Od 1923. do 1933. godine živio je u Sarajevu, gde je završio osnovnu školu i izučio pekarski zanat. Iz Sarajeva, njegova se porodica ponovo vraća u Mostar. Hasan se sve češće nalazio u društvu mostarskih organizovanih radnika i učestvovao u svim njihovim akcijama protiv režima i eksploatacije. U velikim demonstracijama u Mostaru, početkom septembra 1940. godine, nalazio se u prvim redovima.
Pred sam rat, otišao je na odsluženje vojnog roka u Zemun, a poslije kapitulacije jugoslovenske vojske vraća se u Mostar, i radi na sakupljanju oružja i vojne opreme. Sa svojim drugovima prikupljeni materijal sklanja u ilegalne magazine, iz kojih će se kasnije naoružati prvi borci.
Zaposlio se kao radnik u domobranskom vojnom magacinu, odakle je krišom odnosio oružje i opremu za borbu protiv neprijatelja.
Istovremeno je, po zadatku partijske organizacije, radio i na drugim poslovima u okupiranom gradu: unosio je i rasturao letke u italijansku kasarnu, pisao parole po zidovima, svojim smjelim akcijama unosio je nemir i pometnju u neprijateljskim redovima. Napokon, kada mu je zaprijetila opasnost da bude otkriven, zajedno s još nekoliko svojih drugova, Hasan je 3. oktobra 1941. godine upao u domobransku kasarnu, sjeverni mostarski vojni logor, i iz nje izvukao 18 sanduka punicije s po 1.200 mataka, nekoliko pušaka i druge vojne opreme, a zatim sve to prebacio partizanskim borcima.
Novembra 1941. godine, Hasan je stupio u Konjički (mostarski) partizanski odred, koji se nalazio na području Boračkog jezera. Bio je jedan najhrabrijih i najodvažnijih boraca Odreda. Kada je poslije velike borbe, u martu 1942. godine, na Borču, partizanskim odredima u Hercegovini ponestalo municije, iz Operativnog štaba za Hercegovinu stiglo je naređenje Mostarskom bataljonu da municiju pokuša da pribavi iz okupiranog Mostara.S još trojicom drugova, Hasan se dobrovoljno javio za izvršenje ovog zadatka. Iz italijanskog magacina iznijeli su 22 sanduka municije, koja su zatim prebačena na oslobođenu teritoriju.
Hasan Zahirović je više puta išao u pohode rodnom okupiranom gradu, odakle je donosio sanitetski materijal, oružje i municiju. U Mostarskom bataljonu Desete hercegovačke udarne brigade bio je jedan od najveštijih mitraljezaca. Kao komandir čete išao je uvijek prvi, pred svojim borcima, na neprijateljska gnijezda i bunkere. Učestvovao je u svim akcijama udarne desetine, a naročito se istakao u borbama za oslobođenje Žepča i Prozora, početkom 1943. godine, zatim u borbama za Konjic i Bijelu, gde su jake četničke snage imale mnoga i snažna utvrđenja.
Poginuo je u rejonu prevoja Kobilja glava, kod Gacka, 8. aprila 1943. godine, u borbama protiv Italijana i četnika, u kojima je, pored ostalih jedinica Treće udarne divizije učestvovala i glavnina Desete hercegovačke udarne brigade.
Za narodnog heroja proglašen je 26. decembra 1945. godine.
Potiče iz siromašne zanatlijske porodice. Porodične prilike i očeva nezaposlenost natjerale su njegovu porodicu da se odseli iz Mostara.
Od 1923. do 1933. godine živio je u Sarajevu, gde je završio osnovnu školu i izučio pekarski zanat. Iz Sarajeva, njegova se porodica ponovo vraća u Mostar. Hasan se sve češće nalazio u društvu mostarskih organizovanih radnika i učestvovao u svim njihovim akcijama protiv režima i eksploatacije. U velikim demonstracijama u Mostaru, početkom septembra 1940. godine, nalazio se u prvim redovima.
Pred sam rat, otišao je na odsluženje vojnog roka u Zemun, a poslije kapitulacije jugoslovenske vojske vraća se u Mostar, i radi na sakupljanju oružja i vojne opreme. Sa svojim drugovima prikupljeni materijal sklanja u ilegalne magazine, iz kojih će se kasnije naoružati prvi borci.
Zaposlio se kao radnik u domobranskom vojnom magacinu, odakle je krišom odnosio oružje i opremu za borbu protiv neprijatelja.
Istovremeno je, po zadatku partijske organizacije, radio i na drugim poslovima u okupiranom gradu: unosio je i rasturao letke u italijansku kasarnu, pisao parole po zidovima, svojim smjelim akcijama unosio je nemir i pometnju u neprijateljskim redovima. Napokon, kada mu je zaprijetila opasnost da bude otkriven, zajedno s još nekoliko svojih drugova, Hasan je 3. oktobra 1941. godine upao u domobransku kasarnu, sjeverni mostarski vojni logor, i iz nje izvukao 18 sanduka punicije s po 1.200 mataka, nekoliko pušaka i druge vojne opreme, a zatim sve to prebacio partizanskim borcima.
Novembra 1941. godine, Hasan je stupio u Konjički (mostarski) partizanski odred, koji se nalazio na području Boračkog jezera. Bio je jedan najhrabrijih i najodvažnijih boraca Odreda. Kada je poslije velike borbe, u martu 1942. godine, na Borču, partizanskim odredima u Hercegovini ponestalo municije, iz Operativnog štaba za Hercegovinu stiglo je naređenje Mostarskom bataljonu da municiju pokuša da pribavi iz okupiranog Mostara.S još trojicom drugova, Hasan se dobrovoljno javio za izvršenje ovog zadatka. Iz italijanskog magacina iznijeli su 22 sanduka municije, koja su zatim prebačena na oslobođenu teritoriju.
Hasan Zahirović je više puta išao u pohode rodnom okupiranom gradu, odakle je donosio sanitetski materijal, oružje i municiju. U Mostarskom bataljonu Desete hercegovačke udarne brigade bio je jedan od najveštijih mitraljezaca. Kao komandir čete išao je uvijek prvi, pred svojim borcima, na neprijateljska gnijezda i bunkere. Učestvovao je u svim akcijama udarne desetine, a naročito se istakao u borbama za oslobođenje Žepča i Prozora, početkom 1943. godine, zatim u borbama za Konjic i Bijelu, gde su jake četničke snage imale mnoga i snažna utvrđenja.
Poginuo je u rejonu prevoja Kobilja glava, kod Gacka, 8. aprila 1943. godine, u borbama protiv Italijana i četnika, u kojima je, pored ostalih jedinica Treće udarne divizije učestvovala i glavnina Desete hercegovačke udarne brigade.
Za narodnog heroja proglašen je 26. decembra 1945. godine.
16.12.2010.
Otvoreno pismo Inzku
Ne dozvolite da Partizanski spomenik bude prepušten neljudima
Nije vazno hoću li ovo pismo napisati na
hrvatskom, srpskom ili bosanskom jeziku, sigurno znam da ga pišem u ime svih
Mostaraca i Mostarki, pišem ga i u ime svih onih koji znaju šta je sloboda,
pišem ga i u ime slobodnih ljudi, pišem ga u ime onih što dadoše svoje živote u
borbi protiv najvećeg zla dvadesetog vijeka: fašizma, stoji u otvorenom pismu,
koga je danas visokom predstavniku i specijalnom predstavniku EU Valentinu Inzku
uputio Denijal Behram, ispred Inicijativnog odbora za obnovu i očuvanje
Partizanskog spomenika.
Molim Vas samo dva minuta vremena da
pročitate ovo pismo, Vas molim samo pet minuta vremena da pogledate naš Blog i
našu webstranicu …
Molim Vas da sami prosudite i kažete.
Pokrenuli samo inicijativu da se sazna istina o Partizanskom spomen groblju, pokrenuli smo inicijativu da upoznamo svijet o stradanju našeg Partizanskog spomen groblja, pokrenuli smo inicijativu da se obnovi i zaštiti Partizansko spomen groblje u Mostaru, pokrenuli smo inicijativu da zaštitimo ljudske norme i vrijednosti, na kojima počiva sav normalan i savremen svijet ….
Vaša pomoć je poželjna i neophodna.
Već 17 godina, Partizansko spomen groblje je „tenis loptica” u rukama takozvanih lokal patriota-političara. Par puta obnavljano (donacijam vlade Norveške, Holandije, individualnim akcijama …) nikad do kraja, prljavo i išarano, zapušteno i, što je najžalosnije, puno grafita sa simbolima Drugog svjetskog rata (svastike i slično)…
Sve ovo možemo zahvaliti nasim gradskim vlastima, njihovoj namjernoj i svjesnoj nemarnosti, znaju dobro šta rade pod okriljem nekakvih demokratija i sloboda …
Mi kažemo: Dosta je bilo !!!
Na poziv Gradskog vijeca Mostara, predložili smo putem e-maila, naši Mostarci / ke razbacani po svim kontinentima, naži Mostarci /ke u Mostaru, predložili smo Gradskom vijeću da u svoj Program rada za 2011 godinu stavi sljedeće:
Cjelokupna obnova Partizanskog spomen-groblja u Mostaru, kao i i zaštita istog (uvođenje osvjetljenja, video nadzor i fizičko obezbjeđenje)
Vas molimo da nas podršite u našim naporima, Vas molimo da iskoristite svoj uticaj i da kod gradskih vlasti lobirate za našu ideju.
Ne dozvolite da „naše Partizansko” polako padne u zaborav, ne dozvolite „da nas spomenik“ bude politička igračka u rukama gradskih otaca, ne dozvolite da ovaj spomenik, nacionalno blago Bosne i Hercegovine, grada Mostara, Evrope i svijeta bude prepušteno neljudima, koji sebe nazivaju ljudima, da oni odlučuju o njegovoj sudbini …
Molimo Vas, gospodine Inzko, poslušajte ovaj naš vapaj i podržite nas!!!
U ime Inicijativnog odbora za obnovu i zastitu Partizanskog spomen groblja Mostar
Denijal Behram
Molim Vas da sami prosudite i kažete.
Pokrenuli samo inicijativu da se sazna istina o Partizanskom spomen groblju, pokrenuli smo inicijativu da upoznamo svijet o stradanju našeg Partizanskog spomen groblja, pokrenuli smo inicijativu da se obnovi i zaštiti Partizansko spomen groblje u Mostaru, pokrenuli smo inicijativu da zaštitimo ljudske norme i vrijednosti, na kojima počiva sav normalan i savremen svijet ….
Vaša pomoć je poželjna i neophodna.
Već 17 godina, Partizansko spomen groblje je „tenis loptica” u rukama takozvanih lokal patriota-političara. Par puta obnavljano (donacijam vlade Norveške, Holandije, individualnim akcijama …) nikad do kraja, prljavo i išarano, zapušteno i, što je najžalosnije, puno grafita sa simbolima Drugog svjetskog rata (svastike i slično)…
Sve ovo možemo zahvaliti nasim gradskim vlastima, njihovoj namjernoj i svjesnoj nemarnosti, znaju dobro šta rade pod okriljem nekakvih demokratija i sloboda …
Mi kažemo: Dosta je bilo !!!
Na poziv Gradskog vijeca Mostara, predložili smo putem e-maila, naši Mostarci / ke razbacani po svim kontinentima, naži Mostarci /ke u Mostaru, predložili smo Gradskom vijeću da u svoj Program rada za 2011 godinu stavi sljedeće:
Cjelokupna obnova Partizanskog spomen-groblja u Mostaru, kao i i zaštita istog (uvođenje osvjetljenja, video nadzor i fizičko obezbjeđenje)
Vas molimo da nas podršite u našim naporima, Vas molimo da iskoristite svoj uticaj i da kod gradskih vlasti lobirate za našu ideju.
Ne dozvolite da „naše Partizansko” polako padne u zaborav, ne dozvolite „da nas spomenik“ bude politička igračka u rukama gradskih otaca, ne dozvolite da ovaj spomenik, nacionalno blago Bosne i Hercegovine, grada Mostara, Evrope i svijeta bude prepušteno neljudima, koji sebe nazivaju ljudima, da oni odlučuju o njegovoj sudbini …
Molimo Vas, gospodine Inzko, poslušajte ovaj naš vapaj i podržite nas!!!
U ime Inicijativnog odbora za obnovu i zastitu Partizanskog spomen groblja Mostar
Denijal Behram
13.12.2010.
Slavne Mostarke
Slika prvog Gradskog odbora AFZ-a Mostar, snimljena u ljeto 1945.
godine. Nisu prisutni svi clanovi Odbora. Slika predstavlja nepotpuni Gradski
odbor. Prema sjecanju Bisere Puzic-Tausan i moje, (Zlata Salahovic-Grebo), koje
smo u to vrijeme obavljale duznost sekretara Gradskog odbora AFZ-a u Odboru su
bile i Hasiba Curic, predsjednica, Stanka Spuzevic-Boras, podpredsjednica,
Samija Kurt, Sliskovic (imena se nismo mogle sjetiti), Dusanka Lalicevic i
druge.
Nazalost, nismo se mogle sjetiti nekih drugarica, kao sto nismo mogle neke ni prepoznati na slici. Imena smo navele po sjecanju i to: Anika Vlahbegovic, Milka Vukadinovic, Fatima Tikvina-Koluder, Mara Mucibabic, Zlata Salahovic-Grebo, Nafa Koluder, Radojka Miskovic, Bisera Puzic-Tausan, Muruveta Cemalovic, Sliskovic (?), Zehra Velic-Sator, Derva Seva-Kemura, Zlata Jerkic, -stoje, Dervisa Nozic, Samija Bubic, Fatima Corda, Zehra Kalajdzic-Fejic, Nevzeta Kreso, Sefika Resulbegovic, Sofija Pavlovic, Hiba Grebo-Sijercic... i dr.
Povodom 8. marta 1952. godine – prije vise od 50 godina – 7. marta 1952. u Narodnom pozoristu organizovano je ”Komemorativno vece posveceno zenama Mostara palim u Narodnooslobodilackoj borbi”. Na pozivnici su upisana imena njih 68. Brojka sama po sebi vec mnogo govori. To je spisak pripadnica razlicitih generacija, drustvenih slojeva, etnicke pripadnosti i drugih obiljezja koje je nosio svaki pojedinac sam sa sobom, nekima ne pridajuci znacaj koji im se danas pridaje. Moze se slobodno reci da su ta obiljezja bila obiljezja NOP-a u Mostaru koja su u svojoj razlicitosti predstavljala njegovu snagu i bogatstvo.
Povodom 8. marta, napominjem i sljedece: Na prijedlog Klare Cetkin Medjunarodna konferencija zena u Kopenhagenu 1910. godine proglasila je 8. mart za Medjunarodni praznik zena. U Bosni i Hercegovini je proslavljen taj dan 1913. godine. Povodom 8. marta 1918. godine u Sarajevu je odrzana ”Proslava zenskog dana” na kojoj je ucestvovalo oko 2.000 zena, od kojih je bilo 300-400 Muslimanki. (Prema podacima koje navodi Nevenka Bajic u svom radu ”Uloga zene u socijalistickom pokretu u BiH”). Antifasisticki front zena Jugoslavije je osnovan na Prvoj zemaljskoj konferenciji 6-8. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu
Nazalost, nismo se mogle sjetiti nekih drugarica, kao sto nismo mogle neke ni prepoznati na slici. Imena smo navele po sjecanju i to: Anika Vlahbegovic, Milka Vukadinovic, Fatima Tikvina-Koluder, Mara Mucibabic, Zlata Salahovic-Grebo, Nafa Koluder, Radojka Miskovic, Bisera Puzic-Tausan, Muruveta Cemalovic, Sliskovic (?), Zehra Velic-Sator, Derva Seva-Kemura, Zlata Jerkic, -stoje, Dervisa Nozic, Samija Bubic, Fatima Corda, Zehra Kalajdzic-Fejic, Nevzeta Kreso, Sefika Resulbegovic, Sofija Pavlovic, Hiba Grebo-Sijercic... i dr.
Povodom 8. marta 1952. godine – prije vise od 50 godina – 7. marta 1952. u Narodnom pozoristu organizovano je ”Komemorativno vece posveceno zenama Mostara palim u Narodnooslobodilackoj borbi”. Na pozivnici su upisana imena njih 68. Brojka sama po sebi vec mnogo govori. To je spisak pripadnica razlicitih generacija, drustvenih slojeva, etnicke pripadnosti i drugih obiljezja koje je nosio svaki pojedinac sam sa sobom, nekima ne pridajuci znacaj koji im se danas pridaje. Moze se slobodno reci da su ta obiljezja bila obiljezja NOP-a u Mostaru koja su u svojoj razlicitosti predstavljala njegovu snagu i bogatstvo.
Povodom 8. marta, napominjem i sljedece: Na prijedlog Klare Cetkin Medjunarodna konferencija zena u Kopenhagenu 1910. godine proglasila je 8. mart za Medjunarodni praznik zena. U Bosni i Hercegovini je proslavljen taj dan 1913. godine. Povodom 8. marta 1918. godine u Sarajevu je odrzana ”Proslava zenskog dana” na kojoj je ucestvovalo oko 2.000 zena, od kojih je bilo 300-400 Muslimanki. (Prema podacima koje navodi Nevenka Bajic u svom radu ”Uloga zene u socijalistickom pokretu u BiH”). Antifasisticki front zena Jugoslavije je osnovan na Prvoj zemaljskoj konferenciji 6-8. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu
11.12.2010.
Kreiranje Programa rada Gradskog Vijeća Grada Mostara 2011.
Molimo sve prijatelje i poštovalace Partizanskog
spomen-groblja, posebno naše Mostarce i Mostarke širom ove
planete, da spreme ovaj e-mail na adresu:
35vijece@vijece.mostar.ba
Konačan datum slanja je 15. decembar 2010. godine,
pošaljite odmah, proslijedite svim svojim prijateljima da učine isto!
Hvala vam !!!!
Tekst maila koji trebate poslati, na navedenu
e-mail adresu, je:
Poštovana gospodo u Gradskom Vijeću,
U skladu sa vašim pozivom da građani, nevladine
organizacije, privredni i poslovni subjekti učestvuju u kreiranju Programa rada
Gradskog Vijeća Grada Mostara 2011. predlažem sljedeće:
Cjelokupna obnova Partizanskog spomen-groblja u
Mostaru kao i zaštita istog (uvođenje osvjetljenja, video nadzor i fizičko
obezbjeđenje)
S poštovanjem
Vaše ime i prezime
11.12.2010.
Podrška Alije Ale Behrama
Dragi prijatelji,
I bez zvanicne registracije i upisivanja mog imena na spisak brojnih prijatelja i postovalaca inicijative za spasavanje mostarskog Partizanskog spomenika od dugogodisnjeg planskog urusavanja i svekolike devastacije od strane lokalnih šovinista, nacionalista i fašista, zelim da vas obavijestim da sam na mnogo nacina vec godinama neposredno uključen u akcije koje danas glasno zagovarate.
Radiotelevizija Mostar, sto u programu Televizije, sto Radio Mostara, svih proteklih 15 godina - koliko postoji i djeluje nas medij, a isto toliko i magazin Fokus koge uređujem i vodim - u kontinuitetu je javno govorila o teškom stradanju Partizanskog i potrebi da javnost podigne glas i da Grad pokrene široku akciju radi trajne zaštite ovog neusporedivog spomenika antifašistima Mostara i sluzbenog spomenika kulture drzave Bosne i Hercegovine.
Na žalost, iako glasni i stalni, naši apeli i pozivi nisu baš urodili plodom niti je ikom u Gradskom vijeću i Upravi Grada Mostara danas uistinu vazno da pitanje zaštite Partizanskog groblja ubroji u svoje radne i građanske obaveze. O toj sramnoj činjenici ponovo smo govorili u izdanju Fokusa od 8. novembra, pozivajuci za svjedoke časne građane Mostara, Radmila - Bracu Andrića, Emira Balića, Florijana Mićkovića i druge, dok sam sedmicu kasnije, u Fokusu emitovao i prekrasnu kolumnu Miše Marića, izdiktiranu za Fokus telefonom iz Engleske.
Politički magazin Fokus sada se, osim na regionalnoj Televiziji Mostar, emituje i na satelitskom kanalu naše medijske kuće, kojeg možete prepoznati pod logom TV1 (vidjeti stranicu: www.tv1.ba) To znaci da je RTM, sa vlastitim satelitskim kanalom TV1 u prilici da bude prepoznata i prihvaćena kao istinski medijski most između Mostara i svih vas kojima je do Mostara - i svega što ta ljubav i paznja podrazumijeva. Taj most može da bude jako vazan i za akciju koju ste pokrenuli, pod uslovom da se na tom mostu i okupimo, razgovaramo i razmjenjujemo ideje.
Zelim da vasa akcija dobije široki zamah i okupi najširi krug Mostaraca i prijatelja ovog grada.
Sto se mene tiče, zelim da znate - ja sam stalno tu, u Mostaru, ali i sa vama, ma gdje bili !
Iskreno Vaš,
Ale Behram
I bez zvanicne registracije i upisivanja mog imena na spisak brojnih prijatelja i postovalaca inicijative za spasavanje mostarskog Partizanskog spomenika od dugogodisnjeg planskog urusavanja i svekolike devastacije od strane lokalnih šovinista, nacionalista i fašista, zelim da vas obavijestim da sam na mnogo nacina vec godinama neposredno uključen u akcije koje danas glasno zagovarate.
Radiotelevizija Mostar, sto u programu Televizije, sto Radio Mostara, svih proteklih 15 godina - koliko postoji i djeluje nas medij, a isto toliko i magazin Fokus koge uređujem i vodim - u kontinuitetu je javno govorila o teškom stradanju Partizanskog i potrebi da javnost podigne glas i da Grad pokrene široku akciju radi trajne zaštite ovog neusporedivog spomenika antifašistima Mostara i sluzbenog spomenika kulture drzave Bosne i Hercegovine.
Na žalost, iako glasni i stalni, naši apeli i pozivi nisu baš urodili plodom niti je ikom u Gradskom vijeću i Upravi Grada Mostara danas uistinu vazno da pitanje zaštite Partizanskog groblja ubroji u svoje radne i građanske obaveze. O toj sramnoj činjenici ponovo smo govorili u izdanju Fokusa od 8. novembra, pozivajuci za svjedoke časne građane Mostara, Radmila - Bracu Andrića, Emira Balića, Florijana Mićkovića i druge, dok sam sedmicu kasnije, u Fokusu emitovao i prekrasnu kolumnu Miše Marića, izdiktiranu za Fokus telefonom iz Engleske.
Politički magazin Fokus sada se, osim na regionalnoj Televiziji Mostar, emituje i na satelitskom kanalu naše medijske kuće, kojeg možete prepoznati pod logom TV1 (vidjeti stranicu: www.tv1.ba) To znaci da je RTM, sa vlastitim satelitskim kanalom TV1 u prilici da bude prepoznata i prihvaćena kao istinski medijski most između Mostara i svih vas kojima je do Mostara - i svega što ta ljubav i paznja podrazumijeva. Taj most može da bude jako vazan i za akciju koju ste pokrenuli, pod uslovom da se na tom mostu i okupimo, razgovaramo i razmjenjujemo ideje.
Zelim da vasa akcija dobije široki zamah i okupi najširi krug Mostaraca i prijatelja ovog grada.
Sto se mene tiče, zelim da znate - ja sam stalno tu, u Mostaru, ali i sa vama, ma gdje bili !
Iskreno Vaš,
Ale Behram
11.12.2010.
Sastanak u Mostaru; 01. decembar 2010.
Sinoc smo se sastali i malo popricali o svemu i svacemu.
Sto se PSG tice uglavnom je stav svih da bi trebalo najprije izvrsiti neku
registraciju a bi sve eventualne aktivnosti mogle i zvanicno da se prezentiraju
u pismenoj formi koje bi se zvanicno potpisivale i imale legitimitet. Samim tim
bi bio i neki racun na koji bi se mogle prikupljati razne donacije, makar i
minimalne a koje bi se koristile za pomoc pri narednim akcijama, ako nista drugo
a ono bar za potreban alat i pribor ( rukavice, kese, razredjivac i sl. ).
Isto tako registrovana grupa bi bila u mogucnosti i da postavlja odredjena pitanja i zahtjeve prema GU Mostar, na koje bi morala da dobije i zvanicne odgovore, pa ma kakvi oni bili. Dogovorili smo se i da malo ispitamo, koliko ko moze na svom polju o utrosenim sredstvima koja su bila namjenjena za opravku PSG, da li su sva utrosena i gdje je zapeo nastavak radova., ali da budu informacije tacne i precizne kako bi se sa trideset potpisa gradjana moglo uputiti pitanje GU Mostar, a na koje oni moraju dostaviti odgovor.
Uglavnom zakljucak je da Mostar u ovom trenutku nema neku kriticnu masu za jace djelovanje, vrlo malo je mladih ukljuceno u akciju, a i tesko je to probiti medju mlade jer je to uglavnom poratna generacija koja cak i ne zna niti je cula za PSG i sta ono u stvari predstavlja i sta bi trebalo i u buducnosti da predstavlja za Mostar i za svakog Mostarca.
Uglavnom, poentu treba baciti na omasovljavanju Ideje, a kako i na koji nacin, tu stvarno tesko ko moze dati odgovor, jer sve je to u glavama ljudi i njihovoj spremnosti pruziti podrsku ovom humanom djelu.
Isto tako registrovana grupa bi bila u mogucnosti i da postavlja odredjena pitanja i zahtjeve prema GU Mostar, na koje bi morala da dobije i zvanicne odgovore, pa ma kakvi oni bili. Dogovorili smo se i da malo ispitamo, koliko ko moze na svom polju o utrosenim sredstvima koja su bila namjenjena za opravku PSG, da li su sva utrosena i gdje je zapeo nastavak radova., ali da budu informacije tacne i precizne kako bi se sa trideset potpisa gradjana moglo uputiti pitanje GU Mostar, a na koje oni moraju dostaviti odgovor.
Uglavnom zakljucak je da Mostar u ovom trenutku nema neku kriticnu masu za jace djelovanje, vrlo malo je mladih ukljuceno u akciju, a i tesko je to probiti medju mlade jer je to uglavnom poratna generacija koja cak i ne zna niti je cula za PSG i sta ono u stvari predstavlja i sta bi trebalo i u buducnosti da predstavlja za Mostar i za svakog Mostarca.
Uglavnom, poentu treba baciti na omasovljavanju Ideje, a kako i na koji nacin, tu stvarno tesko ko moze dati odgovor, jer sve je to u glavama ljudi i njihovoj spremnosti pruziti podrsku ovom humanom djelu.
11.12.2010.
Zahvala
Veliko hvala Jadranu Brkicu koji je usprkos kisi i vjetru uspio da pokrene sa
polazne tacke ciscenje Partizanskog groblja. Prva faza je zavrsena. Odnesena su
dva kontejnera smeca prilikom ciscenja od vrha pa sve do dna spomenika.
Kontejnere smo dobili posredstvom G.Krtalica iz Parkova i Nasada Mostar. A da bi
se bazen mogao ocistiti sa vodom pobrinuo se G. Puljic iz Vodovoda koji je
dozvolio pustanje vode.
Veliko hvala i Davorki Kulas na njenom angazmanu srcem i dusom za svoj Mostar Ova akcija treba da posluzi za inspiraciju Gradskom Vijecu i Gradskim ocima, svim Mostarcima i Mostarkama sirom svijeta ali prevashodno nasim sugradjanima u Mostaru !!!
Veliko hvala i Davorki Kulas na njenom angazmanu srcem i dusom za svoj Mostar Ova akcija treba da posluzi za inspiraciju Gradskom Vijecu i Gradskim ocima, svim Mostarcima i Mostarkama sirom svijeta ali prevashodno nasim sugradjanima u Mostaru !!!
11.12.2010.
Tri predratna druga
Pogledajmo kako zhustro korachaju mostom prema
Musali tri predratna druga – Osman, Ratko i Teofik. Na fotografiji ”Foto-Studi-a
Djelic', Mostar”, uz njihove potpise stoji datum: 10. decembar 1939. godine.
Uskoro c'e Velika matura, a onda kratkotrajni rastanak da bi se upisali na
”Univerzu”, od koje c'e, kao uspomenu, sachuvati samo – indekse. Jer, na pragu
je II svetski rat, pa se sva trojica zhurno vrac'aju u svoj zavichaj, Osman i
Ratko iz Beograda, a Teofik iz Zagreba. Kratko vreme bic'e ponovo zajedno u
Mostaru, iz koga c'e ih surovi rat 1941-1945. g. istrgnuti i razdvojiti.
Bilo je to fizichko razdvajanje, puno stradanja, ali c'e tri predratna druga i u ratnoj kalvariji slediti iste staze ideala svoje mladosti. To su bili ideali slobode i socijalne pravde, a u njihovim mladim, radoznalim i nachitanim glavama dominirao je tada shiroko rasprostranjeni idealistichki pogled: da istinski put slobode i socijalne pravde mozhe da obezbedi samo – komunizam.
U oskudnom vremenu predratnog, provincijskog Mostara, imali su neutoljivu zhed za knjigom, lepom knjizhevnoshc'u i naukom. Pronalazili su najnovija izdanja izdavachkih kuc'a ”Epoha”, ”Binoza” i ”Nolit” i prosto gutali, narochito knjizhevna dela sa socijalnom tematikom, ali i tada atraktivna dela nauchnog socijalizma, zatim radove Adlera, Frojda i dr. To je bio njihov mladalachki bagazh kada su se sudarili sa najvec'im nepravdama koje su fashisti, okupatori i domac'i izdajnici sprovodili nad nashim narodima.
Osman Djikic' bio je sin Ahmeda Djikic'a, uchitelja, ali se njegov kulturno-obrazovni profil formirao pod snazhnim uticajem njegovog slavnog strica i imenjaka, pesnika i sekretara Kulturno-prosvetnog drushtva ”Gajret”, Osmana Djikic'a. Josh od gimnazijskih dana pokazivao je literarne ambicije, a bio je i veoma preduzimljiv, pa se povremeno javljao i sa krac'im vestima u nekim beogradskim listovima (”Pravda” i dr.).
Po zavrshetku Gimnazije, 1940. godine upisao je Pravni fakultet na beogradskom Univerzitetu, ali se ubrzo vrac'a u rodni grad gde uchestvuje u omladinskom antifashistichkom pokretu, sve do odlaska u partizane, 1941. godine.
U toku rata brzo su doshli do izrazhaja njegovo obrazovanje i izvanredna inteligencija, pa je ukljuchivan u kulturno-politichke aktivnosti shtabova partizanskih bataljona i odreda. Odmah po oslobodjenju zemlje preuzet je u diplomatsku sluzhbu nove drzhave, u kojoj je proveo najvec'i deo svog aktivnog zhivota i rada. Istaknuti jugoslovenski diplomata u Parizu, Njujorku i Helsinkiju, zatim ambasador u Alzhiru, svoju diplomatsku aktivnost uspeshno je zavrshio kao ambasador nashe zemlje u Finskoj, gde je stekao veliki ugled. Bio je jedan od retkih Jugoslovena poznavalaca finskog jezika, o chemu svedoche i njegovi izvrsni prevodi izabrane finske poezije na srpsko-hrvatski jezik.
Osman Djikic' zavrshio je svoj zhivot u Sarajevu, kao cenjen i ugledan politichki i javni radnik.
Teofik-Tofica Kalajdzhic' potiche iz ugledne muslimanske mostarske porodice, u kojoj je negovana snazhna tezhnja za intelektualnom emancipacijom. Sam Teofikov otac, Omer-efendija, studirao je komercijalu u Bechu, a njegov stric Bekir Kalajdzhic' bio je istaknuto ime u muslimanskoj kulturi Bosne i Hercegovine i vlasnik prve ”Nakladne knjizhare i shtamparije” u Mostaru (a mozhda i u BiH), u okviru ”Muslimanske biblioteke”.
Tofica Kalajdzhic' bio je mladic' blage naravi – pravi ”melem chovek”, intelektualno vishe orijentisan ka filozofiji. Po zavrshetku gimnazije, upisao je prirodne nauke (hemiju) na zagrebachkom Univerzitetu, ali se zbog neposredne ratne opasnosti, odmah po upisu vratio u Mostar. Tu c'e dozhiveti teshku sudbinu italijanskog zatochenika, najpre na ostrvu Mamuli, a zatim u konc. logoru u Italiji, sve do njene kapitulacije. Grupa mostarskih omladinaca u kojoj je bio i Tofica, uochila je u italijanskoj okupacionoj vojsci i neke ”liberalne elemente”, socijalistichke orijentacije, pa su doshli do zakljuchka da bi, preko njih, mozhda, mogli da dodju (kupovinom ili na drugi nachin) i do oruzhja, neophodnog za predstojec'i oruzhani otpor okupatoru. Tu ideju podrzhala je i partijska organizacija, preko njenog aktiviste Adema Buc'a.
Za ove pokushaje mostarskih omladinaca saznali su agenti OVR-e (ital. Vojna sluzhba bezbednosti) pa je cela grupa omladinaca, u momentu akcije ”preuzimanja oruzhja” pohapshena.
Posle vishegodishnje internacije, Tofica se, 1944. godine nashao u Rimu, gde je pronashao i zaposlenje. Poznato nam je njegovo patriotsko drzhanje i angazhovanje u Italiji u delikatnim posleratnim godinama. O Teofiku Kalajdzhic'u mi je najlepshim rechima govorio ambasador u SSIP-u, pok. Arso Milatovic', nash vojni rezident u Rimu 1945-1946. godine.
Sa Toficom sam se sreo 1969. godine kao mladi diplomata, u Sekretarijatu za inostrane poslove. Bio je sav radostan shto se vratio u zemlju i u svoj voljeni Mostar, sa mnogo planova za buduc'nost. Ali, ne dugo nakon povratka iz Italije, njegov zhivot prerano se zavrshio, u rodnoj kuc'i u Kalajdzhic'a sokaku.
Ratko Bajic' potiche iz skromne chinovnichko-penzionerske porodice, chija je glavna briga bila svakodnevno prezhivljavanje. Ipak, roditelji, seljachkog porekla, najvec'u pazhnju posvec'ivali su shkolovanju petoro dece, od kojih su dvojica, skoro dechaci, ubijeni u ustashkim pokoljima, 1941. godine.
Kao i njegova dva druga, i Ratko je po zavrshenoj gimnaziji zheleo da nastavi shkolovanje, pa se upisao na beogradski Pravni fakultet, ali se odmah nakon upisa, zbog ratne opasnosti, vratio u Mostar.
Aktivista ilegalnog antifashistichkog pokreta u Mostaru, Ratko je postao chlan KPJ oktobra 1940. godine, a njegova stalna veza u ilegalnom radu bio je Jusuf Chevro, jedan od rukovodilaca mostarske partijske organizacije. Jusufov otac bio je imam jedne dzhamije u Donjoj Mahali. Ratko se sec'a da je chesto, iz knjizhare Riste Vujichic'a1, u Glavnoj ulici, biciklom prenosio kancelarijski i shtamparski materijal, za ilegalnu shtampariju, i ostavljao ga u dvorishte pomenute dzhamije...
U septembru 1941. godine, Ratko je, po zadatku partije, izashao na teritoriju sreza Stolac, gde su vrshene pripreme za organizovanje partizanskog odreda. Tu pochinje njegovo chetverogodishnje ratovanje na raznim terenima Bosne i Hercegovine, na delikatnim vojnopolitichkim zadacima. Na tom putu upoznao je mnoge istaknute borce i rukovodioce Narodnooslobodilachke borbe i saradjivao sa njima u mnogim akcijama, video stradanja naroda i svojih saboraca i drugova – Mostaraca, Hercegovaca i Bosanaca, proshavshi kroz najtezhe neprijateljske ofanzive.
Ni najtezhi zadaci u ratnom vihoru i nakon oslobodjenja zemlje nisu mogli da ga odvoje od njegove nepresushne zhelje za sticanjem novih saznanja o plodovima nauke i ljudskog stvaralashtva, a narochito od ljubavi prema lepoj knjizhevnosti.
U poznim godinama zhivota imao je nesrec'u da neposredno dozhivi vandalsko razaranje prelepog grada na Miljacki i da slusha vesti o bestijalnom unishtavanju Mostara, grada njegove mladosti.
U 85-oj godini zhivota, ophrvan boleshc'u, ali bistrog uma, josh uvek je veran idealima svoje mladosti.
U olujama koje su se obrushavale na Mostar u proteklom stolec'u, najvishe je stradala mladost nasheg grada, koja se nadahnuto borila i zhrtvovala za ideale pravde, slobode i humanosti. Uvek nakon pobede chovechnosti i dobra nad zlom, Mostar je, zahvaljujuc'i idealima svoje mladosti, ponovo znao da procveta.
Zato i danas, nakon nechuvenih zlochina i razaranja, u kojima su nedavno stradavali svi Mostarci, moramo da se napajamo svetlim primerima koji su nash grad uchinili centrom kulture, i primerom uspeshnog suzhivota i ljudske tolerancije u nashoj nekadashnjoj, velikoj zemlji.
To su bili i ideali trojice predratnih drugova koji, na fotografiji, korachaju zhustro prema Musali, trazhec'i nezaborav.
Ranko Bajic
Bilo je to fizichko razdvajanje, puno stradanja, ali c'e tri predratna druga i u ratnoj kalvariji slediti iste staze ideala svoje mladosti. To su bili ideali slobode i socijalne pravde, a u njihovim mladim, radoznalim i nachitanim glavama dominirao je tada shiroko rasprostranjeni idealistichki pogled: da istinski put slobode i socijalne pravde mozhe da obezbedi samo – komunizam.
U oskudnom vremenu predratnog, provincijskog Mostara, imali su neutoljivu zhed za knjigom, lepom knjizhevnoshc'u i naukom. Pronalazili su najnovija izdanja izdavachkih kuc'a ”Epoha”, ”Binoza” i ”Nolit” i prosto gutali, narochito knjizhevna dela sa socijalnom tematikom, ali i tada atraktivna dela nauchnog socijalizma, zatim radove Adlera, Frojda i dr. To je bio njihov mladalachki bagazh kada su se sudarili sa najvec'im nepravdama koje su fashisti, okupatori i domac'i izdajnici sprovodili nad nashim narodima.
Osman Djikic' bio je sin Ahmeda Djikic'a, uchitelja, ali se njegov kulturno-obrazovni profil formirao pod snazhnim uticajem njegovog slavnog strica i imenjaka, pesnika i sekretara Kulturno-prosvetnog drushtva ”Gajret”, Osmana Djikic'a. Josh od gimnazijskih dana pokazivao je literarne ambicije, a bio je i veoma preduzimljiv, pa se povremeno javljao i sa krac'im vestima u nekim beogradskim listovima (”Pravda” i dr.).
Po zavrshetku Gimnazije, 1940. godine upisao je Pravni fakultet na beogradskom Univerzitetu, ali se ubrzo vrac'a u rodni grad gde uchestvuje u omladinskom antifashistichkom pokretu, sve do odlaska u partizane, 1941. godine.
U toku rata brzo su doshli do izrazhaja njegovo obrazovanje i izvanredna inteligencija, pa je ukljuchivan u kulturno-politichke aktivnosti shtabova partizanskih bataljona i odreda. Odmah po oslobodjenju zemlje preuzet je u diplomatsku sluzhbu nove drzhave, u kojoj je proveo najvec'i deo svog aktivnog zhivota i rada. Istaknuti jugoslovenski diplomata u Parizu, Njujorku i Helsinkiju, zatim ambasador u Alzhiru, svoju diplomatsku aktivnost uspeshno je zavrshio kao ambasador nashe zemlje u Finskoj, gde je stekao veliki ugled. Bio je jedan od retkih Jugoslovena poznavalaca finskog jezika, o chemu svedoche i njegovi izvrsni prevodi izabrane finske poezije na srpsko-hrvatski jezik.
Osman Djikic' zavrshio je svoj zhivot u Sarajevu, kao cenjen i ugledan politichki i javni radnik.
Teofik-Tofica Kalajdzhic' potiche iz ugledne muslimanske mostarske porodice, u kojoj je negovana snazhna tezhnja za intelektualnom emancipacijom. Sam Teofikov otac, Omer-efendija, studirao je komercijalu u Bechu, a njegov stric Bekir Kalajdzhic' bio je istaknuto ime u muslimanskoj kulturi Bosne i Hercegovine i vlasnik prve ”Nakladne knjizhare i shtamparije” u Mostaru (a mozhda i u BiH), u okviru ”Muslimanske biblioteke”.
Tofica Kalajdzhic' bio je mladic' blage naravi – pravi ”melem chovek”, intelektualno vishe orijentisan ka filozofiji. Po zavrshetku gimnazije, upisao je prirodne nauke (hemiju) na zagrebachkom Univerzitetu, ali se zbog neposredne ratne opasnosti, odmah po upisu vratio u Mostar. Tu c'e dozhiveti teshku sudbinu italijanskog zatochenika, najpre na ostrvu Mamuli, a zatim u konc. logoru u Italiji, sve do njene kapitulacije. Grupa mostarskih omladinaca u kojoj je bio i Tofica, uochila je u italijanskoj okupacionoj vojsci i neke ”liberalne elemente”, socijalistichke orijentacije, pa su doshli do zakljuchka da bi, preko njih, mozhda, mogli da dodju (kupovinom ili na drugi nachin) i do oruzhja, neophodnog za predstojec'i oruzhani otpor okupatoru. Tu ideju podrzhala je i partijska organizacija, preko njenog aktiviste Adema Buc'a.
Za ove pokushaje mostarskih omladinaca saznali su agenti OVR-e (ital. Vojna sluzhba bezbednosti) pa je cela grupa omladinaca, u momentu akcije ”preuzimanja oruzhja” pohapshena.
Posle vishegodishnje internacije, Tofica se, 1944. godine nashao u Rimu, gde je pronashao i zaposlenje. Poznato nam je njegovo patriotsko drzhanje i angazhovanje u Italiji u delikatnim posleratnim godinama. O Teofiku Kalajdzhic'u mi je najlepshim rechima govorio ambasador u SSIP-u, pok. Arso Milatovic', nash vojni rezident u Rimu 1945-1946. godine.
Sa Toficom sam se sreo 1969. godine kao mladi diplomata, u Sekretarijatu za inostrane poslove. Bio je sav radostan shto se vratio u zemlju i u svoj voljeni Mostar, sa mnogo planova za buduc'nost. Ali, ne dugo nakon povratka iz Italije, njegov zhivot prerano se zavrshio, u rodnoj kuc'i u Kalajdzhic'a sokaku.
Ratko Bajic' potiche iz skromne chinovnichko-penzionerske porodice, chija je glavna briga bila svakodnevno prezhivljavanje. Ipak, roditelji, seljachkog porekla, najvec'u pazhnju posvec'ivali su shkolovanju petoro dece, od kojih su dvojica, skoro dechaci, ubijeni u ustashkim pokoljima, 1941. godine.
Kao i njegova dva druga, i Ratko je po zavrshenoj gimnaziji zheleo da nastavi shkolovanje, pa se upisao na beogradski Pravni fakultet, ali se odmah nakon upisa, zbog ratne opasnosti, vratio u Mostar.
Aktivista ilegalnog antifashistichkog pokreta u Mostaru, Ratko je postao chlan KPJ oktobra 1940. godine, a njegova stalna veza u ilegalnom radu bio je Jusuf Chevro, jedan od rukovodilaca mostarske partijske organizacije. Jusufov otac bio je imam jedne dzhamije u Donjoj Mahali. Ratko se sec'a da je chesto, iz knjizhare Riste Vujichic'a1, u Glavnoj ulici, biciklom prenosio kancelarijski i shtamparski materijal, za ilegalnu shtampariju, i ostavljao ga u dvorishte pomenute dzhamije...
U septembru 1941. godine, Ratko je, po zadatku partije, izashao na teritoriju sreza Stolac, gde su vrshene pripreme za organizovanje partizanskog odreda. Tu pochinje njegovo chetverogodishnje ratovanje na raznim terenima Bosne i Hercegovine, na delikatnim vojnopolitichkim zadacima. Na tom putu upoznao je mnoge istaknute borce i rukovodioce Narodnooslobodilachke borbe i saradjivao sa njima u mnogim akcijama, video stradanja naroda i svojih saboraca i drugova – Mostaraca, Hercegovaca i Bosanaca, proshavshi kroz najtezhe neprijateljske ofanzive.
Ni najtezhi zadaci u ratnom vihoru i nakon oslobodjenja zemlje nisu mogli da ga odvoje od njegove nepresushne zhelje za sticanjem novih saznanja o plodovima nauke i ljudskog stvaralashtva, a narochito od ljubavi prema lepoj knjizhevnosti.
U poznim godinama zhivota imao je nesrec'u da neposredno dozhivi vandalsko razaranje prelepog grada na Miljacki i da slusha vesti o bestijalnom unishtavanju Mostara, grada njegove mladosti.
U 85-oj godini zhivota, ophrvan boleshc'u, ali bistrog uma, josh uvek je veran idealima svoje mladosti.
U olujama koje su se obrushavale na Mostar u proteklom stolec'u, najvishe je stradala mladost nasheg grada, koja se nadahnuto borila i zhrtvovala za ideale pravde, slobode i humanosti. Uvek nakon pobede chovechnosti i dobra nad zlom, Mostar je, zahvaljujuc'i idealima svoje mladosti, ponovo znao da procveta.
Zato i danas, nakon nechuvenih zlochina i razaranja, u kojima su nedavno stradavali svi Mostarci, moramo da se napajamo svetlim primerima koji su nash grad uchinili centrom kulture, i primerom uspeshnog suzhivota i ljudske tolerancije u nashoj nekadashnjoj, velikoj zemlji.
To su bili i ideali trojice predratnih drugova koji, na fotografiji, korachaju zhustro prema Musali, trazhec'i nezaborav.
Ranko Bajic
Ovaj tekst je
prenesen iz casopisa MOST
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen